Zagrebačka filharmonija nastupila ispred katedrale u Dubrovniku

Na Dubrovačkim ljetnim igrama nastupila je Zagrebačka filharmonija pod ravnanjem Dawida Runtza. Program, koji se sastojao od raznih skladbi dvadesetog stoljeća, započeo je u „američkom tonu“ skladbama „Mambo“ iz mjuzikla „Priča sa zapadne strane“ Leonarda Bernsteina i „Amerikanac u Parizu“ Georgea Gershwina, a u drugom dijelu koncerta izvedeno je „Posvećenje proljeća“ Igora Stravinskog.

Koncert je održan 19. kolovoza ispred katedrale. Na samom početku uspostavljena je vrlo živa, „zabavljačka“ atmosfera. Runtz je dotrčao na pozornicu i odmah počeo dirigirati, k tome još bez partiture (kao i ostatak večeri), i sve se to odlično uklopilo u temperamentni i pomalo šoumenski ugođaj prvih dviju skladbi. A takva atmosfera privukla je i brojne turiste koji su, naslonjeni na ogradu oko pozornice i gledališta, sa zanimanjem promatrali i slušali koncert.

„Mambo“ i „Amerikanac u Parizu“ izvedeni su vrlo angažirano. Istaknule su se plesnost, ugođaj jazza, ritmičnost i energija, a vješto je izbjegnut i suviše klasičan zvuk orkestra. Tako je postignut dojam neposrednosti, lakoće i opuštenosti, što ove skladbe i zahtijevaju. Također, svojevrsna teatralnost i spektakularni karakter ovih skladbi dobro su podnijeli izvedbu na otvorenom, kao i razglas, koji su dodatno istaknuli njihovu efektnost.

U „Posvećenju proljeća“ situacija je bila nešto drugačija. U samoj izvedbi vrlo su uspješno ostvarene snaga i napetost skladbe, a da se to pritom nije pretvorilo u brutalnost i odrješitost. Do izražaja su također došli melodično i izražajno izvedeni dijelovi poput brojnih sola i orkestracijski prozračnijih momenata. No upravo se ovdje pokazalo koliko izvedbeni prostor i ozvučenje mogu utjecati na doživljaj orkestralnog zvuka u skladbama ovoga tipa. U glasnijim dijelovima razglas je dovodio gotovo do buke i distorzije, zbog čega Stravinskijeva kompleksna zvukovna struktura nije u potpunosti došla do izražaja. Nasuprot tome, Bernsteinova i Gershwinova glazba znatno su bolje podnijele izvedbu na otvorenom.

Koncert je zaključen „Simfonijskim kolom“ Jakova Gotovca, prikladnim dodatkom nakon programa koji je zbog sjajne energije čitavo vrijeme održavao pozornost publike. Ukupan dojam ostaje vrlo pozitivan, ponajprije zahvaljujući angažiranom orkestru i sigurnom dirigentu, no šteta je što tehnički uvjeti nisu dopustili da se u „Posvećenju proljeća“ čuju sve kvalitete izvedbe.