Dražen Kokanović ponovo je napravio sjajan jazz festival u Zagrebu. U četiri dana u prepunom ZeKaeM-u imali smo priliku čuti pet sjajnih koncerata. Od žestoke Tie Fuller, preko nježnih balkanskih balada Amire Medunjanin, introspektivne srednjoistočne glazbe Josepha Tawadrosa i Jeana Louisa Matiniera, do zaista furioznih nastupa trija Davida Gilmorea i kvarteta čudesnog Rudresha Mahanthappe.
Amira Medunjanin svoj istančani repertoar sastavlja od tradicionalnih balkanskih skladbi, na potezu od Bosne do Makedonije. Za razliku od proljetnog koncerta u Rovinju, kad je članove sastava puštala da se razmašu u improvizacijama i suviše udalje od osnovnog tona sevdaha, sada je uvela više discipline. Njezin bogomdani glas i sama pjesma ostali su u prvom planu, iako je bilo prostora i za bravure, prije svega Bojana Zulfikarpašića na klaviru i Boška Jovića na gitari. Ipak, njihove su improvizacije ostale suspregnute tako da je magija Amirina glasa i nadahnute senzualne izvedbe urodila posebnom, elegičnom atmosferom i katarzičnim spokojem.
Joseph Tawadros i Jean Luois Matinier, duo na arapskoj lutnji i harmonici predstavio se također emocijama silno nabijenom glazbom. Tawadros je majstor svoje lutnje ali i vrlo zanimljiv kompozitor u čijim se skladbama, ili pak improvizacijama, čuju pretapanja boja i žanrova koja se odjednom učine ne samo moguća, nego ih on učini i logičnima. U tom bazično srednjoistočnom melosu lutnja će tako zazvučati i kao gitara i kao bendžo, čut ćemo i Andaluziju i Mississipi, blues će se sudariti i s nekom fugom, a taj eklekticizam je toliko zanimljiv i bravurozan da se čini kao da bismo ga mogli slušati vječno.
Iste je večeri, u subotu, uslijedio i znatno energičniji koncert trija Davida Gilmorea. Na tragu progresivnog rocka, radikalni fusion trio Art of Ascension silovito je krcatu dvoranu natrpao strašno glasnim zvukom. Gilmorova istraživanja na gitari često su bila "bijenalnog" karaktera, no ljubitelji beskonačnih solaža na gitari došli su na svoje. Njegov je pak basist impresivno i gotovo sasvim distorzično grmio, no možda je najviše simpatije publike pobrao atraktivni bubnjar Gene Lake "sa šest ruku" koji je nasmrt izlupao impresivni set svojih bubnjeva, instrumenta koji ni u jednom trenutku nije bio u drugom planu.
Zadnja večer festivala logično se nastavila na Gilmorea. Rudresh Mahanthappa, jedan od najboljih svjetskih alt saksofonista nastupio je s kvartetom, no zanimljivo je da je on neke svoje projetke radio i s Gilmoreom i da je u travnju ove godine u Rovinju nastupio s onim malo prije hvaljenim bubnjarom Lakeom. Ipak, Rudreshova glazba sasvim je drugačija. Nimalo manje žestok, Rudresh svojim moćnim saksofonom para zidove, a njegov prateći gitarist, David Fuczynsky, koji ne zaostaje za Gilmoreom, manje stremi virtuoznosti, a više ga zanima istraživanje zvuka u svrhu nekog zajedničkog cilja cijelog benda. Jednako je tako Rudreshov basist Richard Brown ostao melodiozniji i ritmički jasniji, štoviše, da bi saksofon, gitara i bas povremeno samo "osnovnim" ritmom dali prostora također izvrsnom bubnjaru, mladom Jordanu Perlsonu koji prigrlio simpatije vidno ponesene publike. Proljetni Rudreshov nastup u Rovinju bio je odličan, no ova večer u ZeKaeM-u bila je posebna. U Rudreshovoj snazi i u originalnosti njegove oštre, razorne glazbe, prepoznaje se traganje za korijenima. Ali ovdje se ne radi samo o njegovim korijenima, jer njegovi i otac i majka rođeni su u Indiji, već se radi o lutanjima dalekim glazbenim prostranstvima odakle dopire i japanska pentatonika i indijska mistika i kojekakva čuda koja dopru iz gitare i basa. Bilo je tu i tragova bluesa i be bopa i swinga, a sve u furioznim ritmovima u kojima je improvizacija pokazala da se mogu daleko maknuti od kompozicija s albuma "Gamak" koji je činio okosnicu programa. Veličanstvene solaže, britki dijalozi, izmjene i međuigra glazbenika, promjene raspoloženja i doista sjajna svirka bili su najljepši mogući poklon za kraj festivala.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....