J.R. AUGUST

VIDEO: ŽIVOTNA PRIČA SKROMNOG ZAGORCA KOJI JE POSTAO NAJVEĆA SENZACIJA PORINA 'I dalje živim od učiteljske plaće, vozim starudiju i nemam niš’ para'

J.R. August
 Slaven Jandel
Nikola Vranić, profesor engleskog jezika u osnovnoj školi i kantautor iz sela Jakuševec pokraj Zaboka, najveće je iznenađenje ovogodišnje dodjele Porina

Od pet nominacija koliko je imao na 27. Porinu, 31-godišnji glazbenik Nikola Vranić poznat pod umjetničkim imenom J.R. August osvojio je čak tri nagrade. Pa premda je najveći uspjeh na ovogodišnjoj dodjeli tih prestižnih glazbenih nagrada ostvario Urban & 4 sa suradnicima, s pet Porina, najveća senzacija te večeri postao je 31-godišnji kantautor iz sela Jakuševec.

Jer ne samo da je J.R. Augustu gotovo očekivano pripao Porin za novog izvođača godine, nego je njegov debitantski album “Dangerous Waters” osvojio i onu najprestižniju nagradu - Porin za album godine, a konkurenciju je pomeo i u kategoriji najboljeg albuma alternativne glazbe. Nakon prvog osvojenog Porina, onog za novog izvođača, Vranić se donekle našalio da više i nije tako mlad, no kad je doznao da je Porin osvojio i za album godine, iskreno je priznao da je “osupnut”.

Neočekivani rasplet

- I bio sam. I još sam iznenađen. Kao prvo, stvarno nisam očekivao da će moj album koji je na engleskom imati ikakve šanse. Zbog toga sam se u samom prijenosu i ispričao, dijelom iskreno, a dijelom iz zafrkancije. Jer iako većina sluša strane izvođače na engleskom, ako i vi počnete stvarati na engleskom, onda svi tupe o tome kao o nečemu što se ne bi trebalo tolerirati, što je paradoksalno. I iskreno, ne, nisam očekivao ovakav rasplet na Porinu. Već sam bio iznenađen što imam pet nominacija pa sam se nadao baš kao i na Rock&Offu nagradi za najboljeg novog izvođača. I tamo sam osvojio tri priznanja, a to vam je malo slatko-gorak osjećaj. Bilo bi mi draže, baš kao u slučaju Porina, da se to malo raspodijelio, jer bilo je stvarno odličnih izdanja i glazbenika koji zaslužuju tu nagradu - govori skromno Vranić.

Anita Nadj
J.R. August

Odmah nakon završetka prijenosa mobitel mu se zablokirao od poruka i poziva svih onih koji su mu željeli čestitati, a među njima i njegovi učenici, jer Vranić radi kao profesor engleskog jezika u Osnovnoj školi Antuna Mihanovića u Klanjcu. Mislio je i da će od uzbuđenja zaspati tek pred jutro, no ipak je uspio usnuti oko dva. Nije to isti osjećaj, zaključuje, kao onda kad se vratite puni adrenalina s koncerta. A imao ih je puno u proteklu godinu kad mu se, što se glazbene karijere tiče, napokon sve posložilo kako treba. I izlazak prvijenca “Dangerous Waters”, a za koji je prethodno potpisao ekskluzivni ugovor s izdavačkom kućom Croatia Records, i sve nagrade i rasprodani nastupi koji su uslijedili.

Skoro je izginuo

- Skoro sam izginuo putem radeći svoj album - rekao je Vranić u prijenosu dodjele Porina. A ta njegova rečenica nije bila daleko od istine, jer taj je intrigantni glazbenik za hrvatske prilike vrlo osebujnog stila, prošao pravu katarzu, ali i agoniju dok nije našao svoj put. U glazbi je od malih nogu, jer su njegovi roditelji mama Ankica i tata Tomislav vrlo brzo zamijetili njegov talent.

- Za četvrti rođendan od kumova sam dobio ‘sintić’ Casio u koji sam se zaljubio. Kad mi je bilo šest godina, roditelji su me upisali u osnovnu glazbenu školu, a profesorica klavira inzistirala je na pijaninu. No to nije bilo jeftino, stajao je 4000 njemačkih maraka pa je moj tata otišao na nekoliko mjeseci u Njemačku, radio kao kuhar (to je po struci op.a.) kako bi ga zaradio. Danas, roditelji mogu proći i s ovim jeftinijim varijantama, no to tada nije bilo tako, morao si imati baš pravu stvar. Možda sam zato to više i cijenio. I danas taj pijanino stoji u mojoj sobi na istom mjestu gdje je i postavljen prije 25 godina - govori Vranić.

Još kao osnovnoškolac počeo je nastupati u jednom restoranu, u sedmom razredu osnovao i svoj bend, a do svoje 20., 21. godine imao je angažmane u čak 40 bendova. Prije no što se upustio u samostalnu karijeru svirao je klavijature u varaždinskom bendu Voodoo Lizards. Taj angažman otvorio mu je vrata jednog novog svijeta pa je zahvaljujući frontmenu benda Zacku Dustu otišao u Los Angeles i tamo snimao te nastupao s glazbenicima poput Jimmyja Ripa, Bernarda Fowlera, Sharlotte Gibson, Fuzzbeeja Morsea, Phila Jonesa, Remija Kabake...

U L.A.-u bio je dva puta po nekoliko mjeseci, a onda se vratio kući, studiranju.

- Bilo je to 2011. i krajem te godine odlučio sam se za solokarijeru. U svim tim bendovima prije nisam se mogao izraziti do kraja, nije to bilo ono što sam ja želio, biti u grupi u kojoj se izvode autorske stvari, a i ja sam nekako skužio da je onda najbolje da radim sam, jer ionako sam malo ‘control freak’. Čovjek mora donositi odluke koje nisu najzabavnije, i zastrašujuće je to u početku, no ako sam se želio glazbeno formirati, to je bila jedina stvar koju sam mogao napraviti - objašnjava Vranić.

Da je na dobrom putu pokazalo se već 2012. nakon što je pod imenom J.R. August objavio pjesmu “Man with the Magnificent Mind”, jer ga je britanski bend Coldplay predstavio na svojoj internetskoj stranici kao obećavajućeg mladog glazbenika. No sav taj početni ushit kad se spojio s neizvjesnošću što i kako dalje, rezultirao je vrlo teškim životnim razdobljem za njega, potonuo je u depresiju, osjećao duboku anksioznost.

Velika očekivanja

- Sada dobro znam što mi se dogodilo. Te smrti bliskih članova obitelji, djeda i dva strica, koje sam doživio još u pubertetu, sve sam stavio pod tepih i očito nikada prebolio. Usto bih si zadavao velike ciljeve, imao velika očekivanja. Sve što sam imao, a nisam imao puno, uložio sam u svoje pjesme, što naravno, nije bilo dovoljno. Bilo je to i najgore i najbolje razdoblje u mom životu. Napisao sam oko 200 pjesama, jer najlakše je tada kad si najranjiviji, izbaciti osjećaje, a meni je to išlo uz pisanje. Nekako sam se ipak naučio othrvati tom osjećaju, pjesme pišem i dalje, premda to ide puno teže kad si u normalnom raspoloženju i okruženju. No bez glazbe moj život ne bi imao smisla - govori otvoreno Vranić. To razdoblje njegova života završilo je 2017., pomogla mu je priroda, ribolov, glazba, samoća, pobijedio je depresiju. Izdao je u međuvremenu pet samostalnih EP izdanja, a potom i svoj debi album koji je postao prava senzacija.

- Što dalje? Što se tiče novih albuma, imam ih već deset spremnih, to je najmanji problem. Uglavnom, zbog korone su nam otkazani nastupi u Europi pa još ne znamo što će biti s tim, ali svakako idemo s dva albuma koji su u pripremi. Jedan je ‘Live in HGZ’ koji smo svirali u veljači, a drugi kompilacija tri prijašnja EP-a. No daleko sam još od svog životnog cilja da mogu živjeti isključivo od glazbe. I dalje sam u Zaboku, živim u obiteljskoj kući, vozim stari auto i nemam niš’ para. Jedini luksuz su mi odlasci u Gorski kotar koji me napune energijom i mirom.

Da mogu, istog trena bih se preselio onamo. Ipak, puno mi je lakše otkad imam diskografsku kuću iza sebe. Važno mi je bilo zadržati slobodu, biti i dalje ‘sam svoj majstor’. Mislio sam da se Croatia Records neće moći uklopiti u moja očekivanja, niti ja u njihova. No, pokazalo se da sam bio u krivu jer smo se dogovorili nakon samo tri sastanka. Nadam se da će se ta suradnja odraziti i na produkcijske uvjete mojih sljedećih albuma.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
12. studeni 2024 02:07