Oni koji su prethodnih godina kupovali "early bird" ulaznice za INmusic, činili su to iz povjerenja stečenog na osnovu iskustva, premda ni ne sluteći, a kamoli znajući pouzdano koje će "kapitalce" organizatori tog festivala uspjeti uloviti i privesti na Jarun narednog ljeta. Ove jeseni oni koji požure po ulaznice, ali i svi ostali koji iz nekog teško dokučivog razloga to ne učine - osim ako nije posrijedi besparica - znat će da je prvi headliner INmusica 2018 već poznat. Ni manje, ni više, posrijedi su Queens of The Stone Age, a s ovako ranom objavom tako moćnog i tako uglednog headline izvođača potvrđeno je i sve veće povjerenje koje INmusicu iskazuju jake inozemne booking agencije bez kojih je nemoguće raditi takav tip festivala.
Ostaje nam tijekom vremena još vidjeti tko će sve nastupiti na Jarunu idućeg ljeta, ali dolazak Queensa je obećavajući premda sam među onom manjinom kritičara koji se nisu baš pohvalno izrazili o novom albumu "Villains" u produkciji Marka Ronsona. Naime, ako je autokratski Josh Homme perfektno prometnuo Arctic Monkeys iz žustrog, ali ipak klinačkog post-punk benda u opasnu adult-rock mašinu, Ronsonovo "oplesnjavanje" Queensa donekle je zapelo u imaginarnom trokutu između boogieja, funka i synth-popa. No, pokažite mi bilo koji bend ili bilo kojeg kantautora s više od tri-četiri albuma, a da se nije okliznuo u diskografskoj karijeri. Sorry, ali tako što nije uspjelo ni Beatlesima, Stonesima, Floydima i Zeppelinima, a bogami ni Springsteenu, Dylanu ili Youngu pa tako ni U2, R.E.M., Radioheadu, Peppersima, Metallici, Foo Fightersima, Green Dayu te čak ni onima koji su poput AC/DC, ZZ Top, Motorheada ili Ramonesa snimili niz albuma s vrlo malo stilskih i sadržajnih različitosti.
Stoga se treće slijetanje na obale Save – nakon nastupa na novozagrebačkom Radaru 2007. i solo nastupa na Zagrebačkom velesajmu 2014. godine – mora sagledati kroz prizmu Queensa koji su prvo postali, a onda i opstali kao jedan od najopasnijih i najboljih rock'n'roll bendova i to ne samo uvom stoljeću nego od postanka The Stoogesa i MC5, Black Sabbatha i Led Zeppelina, The Doorsa i Blue Oyster Culta, Creedencea i Ramonesa, Creama i Queena, Black Flaga i Nirvane što su koordinate među kojima valja tražiti korijene Hommeove estetike nakon razlaza kultnog stoner-rock benda Kyuss. U toj estetici najviše me fasiniralo što su Queens Of The Stone Age punk i metal, power pop i hard rock, arena-rock i gothic-rock, psihodelični i progresivni bend. Homme kao da u malom prstu ima komprimiranu povijest rocka u rasponu od psihodelije San Francisca i garažnog rocka 60-ih preko FM rocka i LA punka 70-ih do grungea i stoner-rocka 90-ih pri čemu nije izgorio mlad u mantri "sex, drugs & rock'n'roll" i "ušao u legendu", a zapravo postao samo "lije leš" nego naučio kako dostojno sazrijevati u rocku.
E to nije znao pa je prije niz godina iz postave benda zbog ispada i pretjerane ovisnosti ispao i dugogodišnji Joshov prijatelj, basist Nick Oliveri, ali to nije nimalo naštetilo Queensima s kojima su svirali i Dave Grohl na ključnom, trećem albumu "Songs For The Deaf", Mark Lanegan, Billy Gibbons iz ZZ Topa, Alex Turner iz Arctic Monkeysa, Lindsey Buckingham iz Fleetwood Maca, Trent Reznor iz Nine Inch Nailsa, Julian Casablancas iz The Strokesa, Rob Halford iz Judas Priesta pa čak i Elton John. Homme je s Grohlom i John Paul Jonesom iz Led Zeppelina imao i supergrupu Them Crooked Vultures te pomagao za bubnjevima sastavu Eagles of Death Metal školskog prijatelja Jesseja Hughesa, a nedavno realizirao i sjajan album "Post Pop Depression" za Iggyja Popa.
Uskoro će Queensi koje je Josh pokrenuo u kalifornijskom Palm Desertu 1996. godine, na sličan način kao i Ghohl dvije godine ranije Foo Fighterse, biti i najvažniji gosti na festivalu "Cal Jam 17"; zapravo proslavi izlaska novog albuma Foo Fightersa "Concrete & Gold". Usto, možda sam bio i preoštar spram "Villains" koji ionako neće biti posljednji u nizu ostvarenja s potpisom Josha Hommea. Kako god, na koncertima su bili i ostali nešto najbolje što možete čuti i vidjeti uživo, a i je nemoguće izbrisati činjenicu da u portfelju od doadašnjih sedam albuma imaju četiri klasika rocka 21. stoljeća: "Rated R", "Songs For The Deaf", "Lullabies To Paralyze" i "...Like A Clockwork".
Josh Homme - autokrat koji Queense tretira kao one-man bend
Hommea sam intervjuirao 2003. godine uoči koncerta na ljubljanskim "Križankama" i jako smo se dobro razumjeli u pogledima na glazbu i etiku kada mi je rekao i ovo: "Želim pokazati da sam radoholičar i nije me sram isticati svoje uzore jer to je najmanje što im dugujem. Da nije bilo njih ni ja ne bih mogao imati bend i živjeti rock'n'roll i od rock'n'rolla. Mnogo bendova olako shvaća rock'n'roll i čim nešto postignu kao da izgube motiv postojanja. Ja tek tada prebacujem u petu jer želim ostaviti dubok trag. Moja je filozofija da ne slijedim ničija pravila. Ne želim odbaciti slobodu koju mi je rock'n'roll dao. Ne volim isključivosti i ekstreme. Mislim da su i totalna trezvenost i totalni alkoholizam jednake gluposti. Možemo li probati malo od svega i dobro se zabavljati? Bit će dovoljno vremena i situacija u životu kad se nećemo moći zabavljati”.
Josh je fakat ogroman, definitivno je autokrat koji Queense tretira kao one-man bend i taj dojam je nemoguće izbrisati kad ga suretnete, čak i za cca 105 kila težine na cca 185 cm visine potpisnika ovih redaka, ali unatoč pričama o ludilima kroz koje je prolazio sa i bez Nicka Oliverija, smiren je, elokventan i ugodan sugovornik. U braku s Brody Dale, pankericom iz nekadašnjih The Distillersa koju je "maznuo" Tim Armstrongu iz Rancida, ima dvoje djece, a kao "politički konzervativac" i "socijalni liberal" vlasnik oveće kolekcije pištolja, pušaka i automobila poput Chevroleta Camaro iz 1977. godine te četrdesetak Gibson, Gretsch, Fender, Rickenbacker, Hofner, Maton, Ovation i Epiphone gitara koje nužno nisu skupe nego "iskrzanog tijela" ukazuju da "imaju svoju povijest".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....