VIDEO: PONOVNO JE IZMISLIO SEBE Lijepi easy listening povratak Georgea Michaela

George Michael na broju 1, ispred Kylie na broju 2 liste naj-prodavanijih albuma, a u top 20 britanske top liste singlova nakratko se vratio i “Don’t You Want Me” Human Leaguea, kao dio kampanje navijača Aberdeena, ujedno broj 1 na škotskoj listi najprodavanijih singlova. Je li to neki vremeplov kojim nas je netko vratio u 80-e? Ne, to je samo pop glazba koja još nije izašla iz 80-ih; dekade čiji su izvođači i danas traženi, a čiji utjecaji i danas snažno rezoniraju u glazbi mlađih aktera pop glazbe. Nakon desetogodišnje diskografske pauze, djelomice izazvane i sudskom borbom sa Sonyjem, a potom i dvomjesečnim zatvorom te upalom pluća od koje je zamalo umro, George Michael može i mora biti zadovoljan.

Teškaši iz 80-ih

Njegova turneja “Symphonica” u sklopu koje je nastupio u Zagebu polučila je veliki uspjeh, a istoimeni album njegov je sedmi na broju 1 liste najprodavanijih u Velikoj Britaniji. Nije Michael ostavio iza sebe samo Kylie, nego i Pharella Williama čija “happymania” trese cijeli svijet, Palomu Faith, Elbow, Nicholasa MacDonalda iz X-Factora i druge. Teško je poraziti “teškaše” iz 80-ih čak i u vrijeme u kojem je pop glazba opsjednuta mladošću.

I dok Kylie, unatoč godinama, ne odustaje od dancea u kojem se solidno “šverca” zahvaljujući seksepilu, podjednako seksepilni Michael odabrao je mnogo zreliji i njegovim godinama te glasu primjereniji pristup. Ako ste bili na njegovom koncertu u Zagrebu, onda vam je jasno o čemu se rad. Ako niste, onda evo pojašnjenja. “Symphonica” je ukusno posložen album uglavnom live izvedbi šest Michaelovih skladbi i desetak obrada, među njima i uspješnica iz portfelja Binga Crosbyja, Nine Simone, Roberte Flack i Eltona Johna.

Blista od elegancije

Za orkestraciju ove easy listening kolekcije bio je zadužen veliki, pokojni aranžer i producent Phil Ramone kojem je ovo bio posljednji posao. Ramone je slične poslove obavljao za Franka Sinatru, Burta Bacharacha, Lizu Minelli, Eltona Johna, Billyja Joela, Paula McCartneyja, nedavno Roda Stewarta, a radio je i s izvođačima poput Boba Dylana, Jamesa Taylora, Paula Simona, The Banda i mnogim drugima. Njegove ukusne orkestracije u kojima George Michael, zahvaljujući raskošnom, emotivnom glasu i perfektnim izvedbama, pliva poput ribe u vodi, bile su zalog estetske uspješnosti podviga u kojem se na svoj, poslovično pretenciozan način - i to smo čuli u Zagrebu - gadno uz simfonijski orkestar okliznuo napuhani ego Stinga.

Michael, pak, blista od elegancije dok klizi kroz izvedbe odabranih i prerađenih skladbi, bilo pomaknutih ka jazzu, gospelu i bluesu, bilo ukotvljenih u easy listening pop kakvim je nekoć kraljevao Sinatra, kasnije Tony Bennett, a danas Michael Buble koji nam najesen stiže u zagrebačku Arenu.

Nisam neki poklonik Georga Michaela jer je znao, unatoč neprijepornim glasovnim kvalitetama, zapasti u kič, dosadu ili beskrvnost, no na “Symphonici” kao da je u 50. godini života ponovo izmislio sebe, otvorivši si posve novi prostor za djelovanje. I to kao crooner koji je svoje balade prometnuo u potencijalne easy listening klasike, a nije loš ni u obradama tuđih standarda.