VIDEO Lambchop: Ako ste mislili da ne može tiše, prevarili ste se. Jedva se čulo, no bilo je predivno

“Jesmo li preglasni?”, duhovito je Kurt Wagner, nakon sat vremena svirke, upitao publiku Kina SC. “Možemo mi tiše, ako treba”. “To je nemoguće”, instinktivno sam mu dobacio iz predzadnjeg reda jer od svih zagrebačkih koncerata Lambchopa ovaj treći je bio najtiši. Teško je i zamisliti da itko može svirati tiše, a da pri tome uspijeva držati melodiju, tempo i sve što treba za jednu pjesmu, odnosno koncert, pri čemu nije razglas bio taj koji se utišao do minimuma. Dapače, da su momci iz Lambchopa jače udarili po instrumentima, to bi u Kinu SC odjeknulo poput bombe.

Oni, jednostavno za reći ali teško za izvesti tijekom cijelog nastupa, na najnježniji mogući način miluju i maze svoje instrumente, dotičući ih tek poput lahora koji, eto, ima jako mnogo smisla za prekrasno i profinjeno muziciranje. Premda nekome može izgledati da se boje dotaknuti vlastite instrumente, kao da bi ih svirkom mogli oštetiti, rezultat nije bojažljivo nego promišljeno, radikalno drukčije i hrabro pristupanje glazbi.

Nevjerojatno tihim, minucioznim i elegantnim muziciranjem uz istančan glas Kurta Wagnera, koji svako toliko s briljantnim pijanistom Tonyjem Crowom povede neki duhoviti razgovor, Lambchop priređuju nesvakidašnju svečanost glazbe. Samo sjednu, ovlaš dotaknu instrumente i čarolija se učas stvori pred publikom koja u sjedalicama akustički izvrsne dvorane Kina SC podjednako tiho, gotovo pobožno sluša jedan od izvođački najzačudnijih, autorski najfinijih i kvalitativno najkonzistentnijih sastava poniklih u proteklih 20 godina.

Lambchop sjedi i svira, a publika sjedi i sluša. Nema spektakla, nema prijevare. Pred nama je samo čista, predivna glazba benda koji je krenuo iz bučnijeg odjeljka indie-rocka, pa počeo spajati komorni pop, country i soul, prometnuo se u lidera americane da bi danas funkcionirao poput jazz sastava čijim je članovima vidno bilo drago da posljednji koncert na europskoj turneji odsviraju, kako reče Tony Crow, u “gradu ljubavi i romanse”. Zagrebu.