PIŠE A. DRAGAŠ

Uz zagubljeni album Johnnyja Casha: kad sam ga gledao uživo, znao da to nije on, nego Bog koji se te noći s nebesa spustio...

Piše:

Objavljeno: 12. srpanj 2024. 08:32

Johnny Cash

Courtesy Everett Collection/everett/profimedia/Courtesy Everett Collection/everett/profimedia

Uspješna restauracija demo-snimaka iz ranih 90-ih prometnula se u ‘zagubljeni‘ klasik ‘čovjeka u crnom‘

Malo prije negoli je Rick Rubin začeo serijal "American Recordings" (1994.) karijera Johnnyja Casha bila je na umoru, a tome su doprinijeli i slabi albumi za Mercury. Načelno, smatralo se da iz te faze s Mercuryjem nema ništa što bi se dalo spasiti, no Johnnyjev je sin John Carter Cash (zagubljenim) albumom "Out Among The Stars" (2014.) ukazao da osamdesete nisu bile samo loše za njegova oca. Čast bogu, to su bile snimke iz arhive Columbije koje je John Carter Cash spasio uz pomoć glazbenika poput Buddyja Millera, Martyja Stuarta, June Cash i drugih. Sada je sličan recept primijenio i na albumu "Songwriter", koji je u arhivi Mercuryja "ležao" kao naramak demo-snimaka za nikad objavljeni album Johnnyja Casha.

John Carter Cash je s tih demo-snimaka uklonio sve instrumente osim glasa i akustične gitare svojeg oca pa nadodao svoju svirku te u pomoć pozvao Maryja Stuarta, Vincea Gilla, Dana Auerbacha, Davea Roea, koji je malo nakon ovog snimanja preminuo, i niz drugih nešvilskih glazbenika koji su dokazali ono što je Cashov sin vjerojatno želio dokazati. Naime, problem s Cashovim albumima za Mercury nije bio (samo) u pjesmama nego (ponajviše) u aranžmanima i produkciji. Barem tako ispada s albumom "Songwriter", na kojem Cash iznenađuje pjesmama poput "Hello Out There" o kolapsu majke Zemlje, "Drive On" o državi koja je izgubila kurs i putu vozača koji na autocesti vozi u pogrešnom smjeru, duhovite "Well Alright" o preljubu u praonici rublja, "Have You Been To Little Rock?" o vlastitim country korijenima i "Poor Valley Girl" o odrastanju njegove supruge June Carter Cash dok "Spotlight" zbog bluesy gitare Dana Auerbacha zvuči drugačije od onoga na što smo prije Rubina navikli od Casha.

Pošto znamo što je Rubin učinio s Cashom, jasno nam je da je to bio potez kojim je udahnuo novi život u Cashovu karijeru i dobro je da je do toga došlo s pjesmama koje su uglavnom napisali i skladali, pa i, prije Casha, snimili drugi autori i izvođači. Ono što "Songwriter" sugerira jest to da je Cash i u svojim "sumračnim danima" bio i ostao jak kantautor i pjevač čiji su albumi bili pogrešno producirani. Stoga se, unatoč pokojoj slabijoj pjesmi pri kraju, "Songwriter" nameće kao zagubljeni i spašeni klasik "čovjeka u crnom" iz prve polovice devedesetih. Onoga kojeg sam u to doba ugledao u Grazu, na pozornici nevelike dvorane Orpheum. Stupio je na scenu odrješitim korakom, odjeven u crno i dubokim glasom rekao "Dobra večer, moje ime je Johnny Cash", no ja sam znao da to nije bio on, nego Bog koji se te noći s nebesa spustio na desnu obalu Mure.