Spektakularnom “arenaškom” turnejom po Hrvatskoj i susjedstvu s pozornicom i produkcijom kakvih se ne bi posramili ni jači američki i britanski rock bendovi te “2 u 1”, odnosno akustičnim i električnim verzijama najvećih hitova unutar istog koncerta, Parni valjak je potvrdio neprikosnoveni status na hrvatskoj rock i pop sceni.
S obzirom na to da se i tom turnejom obilježavalo 40 godina diskografske karijere Valjka, raduje takav “rođendanski scenarij”. Zagrebačku Arenu rasprodao je početkom godine sada nažalost teško bolestan Oliver, a nedavno i njegovi splitski kolege Gibonni i Grašo.
Ekonomski aspekti
Između koncerata Gibonnija i Graše, istu je Arenu pristojno napunila i Dubioza kolektiv koja zbog neuralgičnih tema kojima se bavi, zajedničkih i Hrvatskoj i susjedstvu, ovdje uživa status domaćeg benda, dok 2Cellos uskoro u Arenu ulaze s već ranije stečenim renomeom globalno uspješnog crossover dua. Pozitivni koncert s Elementalom, Kawasaki 3p i Brkovima u glavnim rolama također je prošao solidno u Velikoj dvorani Doma sportova u koju uskoro ulazi i Rundek za finale “Apokalipso” turneje. I Kojoti su se vratili u akciju na prošlosiječanjskoj Brijačnici pa ovih dana u Tvornici kulture imaju samostalni nastup. No najveće iznenađenje priredio je comeback Tram 11, odnosno činjenica da su Woo i Target rasprodali Veliku dvoranu Doma sportova u kojem će početkom ožujka dva dana logorovati Hladno pivo s “old school” i “greatest hits” repertoarom u povodu puna tri desetljeća postojanja i 25 godina diskografske karijere.
Ovih dana Pivo je objavilo i revidirani singl “Soundtrack za život” u suradnji s Josipom Lisac koja sredinom prosinca ulazi u dva već rasprodana Lisinska. Tamo je nedavno nevjerojatnu 60. obljetnicu obilježila i Zdenka “Elektra” Kovačiček pa čestitke i toj istaknutoj jazz, blues, pop i rock dami. U Lisinski na dva dana dolazi i S.A.R.S. s akustičnim programom koji ovdje drže manje-više domaćim sastavom; neki kažu da je popularniji u Zagrebu nego u matičnom Beogradu iz kojeg na Brijačnicu u siječnju naredne godine stižu i Partibrejkers. Neki će se narogušiti na miješanje “naših i njihovih” glazbenih jabuka, no u ovom kontekstu tako nešto ima smisla jer dio aktera odavno je poznat ovdašnjoj publici iz nekoć zajedničke države pa tako i Laibach koji nakon Lisinskog u svibnju sa Simfonijskim orkestrom sredinom prosinca stiže i u Tvornicu kulture predstaviti novi, soundtrack album “Also Sprach Zaratustra”.
Isprika svima koji se osjećaju zakinutima za nespominjanje jer valja reći koju i o mogućim razlozima za ovako dobro posjećene domaće koncerte. Stanje glazbene scene još bi bilo bolje kad bi Ministarstvo kulture i lokalne samouprave jače pomogli djelovanje, a ponegdje i osnutak onoga što smo nekoć zvali omladinskim klubovima. Naime, put do velikih dvorana uvijek počinje u daleko manjim klubovima i barovima, a valja svirati i van najvećih gradova i ljetnih festivala, ali gdje leže razlozi recentne “pomame” za velikim domaćim koncertima? Ne kažem da sam u pravu, no iz mog kuta gledanja stvari otprilike stoje ovako. Premda se mnogo ljudi iselilo iz Hrvatske u potrazi za poslom, ova godina za one koji su ostali ovdje nije krizna poput prethodnih. Možda je tome donekle doprinio i ministar Marić s poreznom reformom, ali i povratak kakve-takve sigurnosti primanja, nalaženja poslova i tome slično.
Nova publika
Taj, ekonomski aspekt je jako bitan, ipak ne i jedini. Možda su se domaći rock i pop izvođači u većoj mjeri ohrabrili ući u veće dvorane i zbog činjenice da smo u posljednje tri-četiri godine prilično “presušili” s velikim inozemnim gostovanjima pa su računali da publika u džepu ima nešto “tekućeg novca”, pogotovo kad se zna da su ulaznice za domaće nastupe višekratno jeftinije nego za posjetom podjednako velike inozemne koncerte. Eto, “gecrko” je i Luis ‘Despacito’ Fonsi, vlasnik “najvećeg ovogodišnjeg ljetnog hita”, kad bismo vjerovali samo YouTubeu koji nema veze s realnim posezanjem publike u novčanik.
No Oliver, Valjak, Gibonni, Grašo, Josipa nisu “otkazali zbog tehničkih razloga”, a neće ni Hladno pivo jer nisu iz fele “plesao je jedno ljeto” nego dugo, uporno i marljivo rade pa iza sebe imaju niz hitova i antologijskih pjesama koje “svi znaju napamet”. To sve više vrijedi i za Dubiozu i S.A.R.S., dok je comeback Kojota i Tram 11 posljedica i nostalgije jer su se klinci iz 90-ih, sada kao odrasli ljudi, uželjeli “mladenačkih ljubavi”. Još važnije, protokom vremena pjesme često rade “same od sebe” pa se za njih “zalijepe” i nove generacije publike. Tako i u slučaju Valjka, Gibonnija, Olivera, Piva, Tram 11. Pa dolazi do “zborskog pjevanja” i navijačke atmosfere što publika najviše voli. Dojam je i da su se domaći rock bendovi, sve do “probijanja leda” 2014. godine od strane Psihomodo popa, na neko vrijeme uplašili dvorana i držali klubova jer “ziher je ziher”.
Prije nekoliko godina Let 3 ili Urban nisu ni razmišljali o Domu sportova, kao ni Pipsi, Elemental, Rundek, Vatra, Kawasaki 3p ili Tram 11 koji opet “vozi”. A onda se, zahvaljujući i Massimu, Belanu i Valjku, Mali pa i Veliki dom sportova u Zagrebu vratio kao dvoranski “benchmark”, sada i Arena za one najveće, dok na klupskoj razini to u Zagrebu predstavljaju Tvornica kulture i Vintage. Vjerojatno razloga za uspješan niz velikih dvoranskih i klupskih domaćih koncerata, uz sve važniji doprinos ljetnih festivala, ima još, no tu ćemo stati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....