UKRAJINSKI METALCI 40 minuta demonskog urlanja i furioznih ritmova

Ukrajinska moderna metal četvorka Jinjer ni na svom četvrtom albumu “Macro” još uvijek nije pronašla glazbeni izričaj koji bi bio samo njihov.

Nešto više od 40 minuta oštrih riffova, furioznih ritmova, funky bas dionica te vokalnih ekshibicija koje variraju od demonskog urlanja do melodioznog pjevušenja zvuči kao da je posuđeno od uzora kao što su švedski Meshuggah i suvremenika poput američkog Peripheryja te sklepano u devet pjesama koje rijetko kada imaju glavu i rep.

Bolje sviraju nego što pišu

To je tim više prava šteta jer pjevačica Tatjana Šmailjuk, gitarist Roman Ibramhalilov, basist Jevgenij Adjuhanov i bubnjar Vladislav Ulasevič nisu lišeni talenta, dapače, odlično sviraju, međutim pisanje tečnih pjesama još im uvijek ne ide.

Kao i na prethodnim izdanjima kao što su EP “Micro” iz 2019. te dugosvirajućem “King of Everything” iz 2016., Jinjer uglavnom piše agresivne pjesme pune ljutnje i srdžbe, što one unutarnje, što one koja je usmjerena na vanjske čimbenike. Slušatelja od tog baraža intenzivnih emocija koje su najčešće komunicirane žestokim taktovima, povremeno “spase” melodične dionice koje na svojim plećima nosi karizmatična Šmailjuk.

Upravo je to balansiranje između grubog i nježnog Jinjeru donijelo probitak. Naime, Šmailjuk je u posljednjih nešto više od godinu dana postala prava zvijezda YouTube videa u kojima se instruktori pjevanja čude kako s takvom lakoćom može skakati iz grubog u čisto pjevanje. “Macro”, međutim, pokazuje da to balansiranje još uvijek nisu uspjeli pretočiti u funkcionalan dio svojih pjesama pa se većina nikada ne izdigne iznad te prve, atrakcijske razine.

Suptilni bubnjevi

Ako vas ta monotonija ne ubije, posljednja pjesma albuma, većinom instrumentalna “lainnereP” ugodno će vas iznenaditi. U njoj nema puno gitara, bubnjevi su začuđujuće suptilni, a u prvi plan iskaču sintesajzeri i za Šmailjuk atipično suptilne i atmosferične vokalne dionice.

Šteta je što taj avanturistički duh nisu unijeli u druge pjesme. Izuzev jednog izleta u reggae u pjesmi “Judgement (& Punishment)” i kraćeg jazzom inspiriranog dijela pjesme “Home Back” i spomenute “lainnereP” na albumu “Macro” nećete čuti ništa što drugi ne rade bolje od ovih talentiranih, ali umjetnički izgubljenih Ukrajinaca.