Kolumnist i filmski kritičar Jutarnjeg lista, Jurica Pavičić, napisao je 2021. članak o dokumentarnom filmu o legendarnoj pjevačici Tini Turner. Povodom njezine smrti njegov tekst opet objavljujemo u cijelosti:
Svijet suvremene pop-muzike svojevrsna je diktatura mladih. To je svijet u kojem Billie Eilish može pobrstiti sve Grammyje u 19. godini, svijet u kojem dominiraju influenceri, instagramuše i TikTok zvijezde, u koji nadiru kohorte mlađih i mlađih zvijezda, a u tridesetoj si godini drevan i pregažen kao ptica dodo.
Iz perspektive tog i takvog svijeta, čini se tim impresivnije ono što je uspjela napraviti Tina Turner. Nakon što je prvih četrdeset godina života bila što prateća pjevačica, što dio benda, nakon što je čitavu mladost i najpotentniji dio karijere provela u sjeni lidera benda i kompozitora koji joj je ujedno bio muž, Tina Turner je napravila nešto što se danas čini nezamislivo.
U 40. godini napustila je i bend i brak, odrekla se zajedničkih snimki i dotadašnje karijere. U 44. godini spalila je sve mostove i počela karijeru potpuno iznova, konkurirajući dvadeset godina mlađim pjevačicama koje su nadirale preko MTV-a. U 45. godini objavila je prvi solo album, njime poderala top liste, oborila koncertne rekorde uživo te postala najveća pop-zvijezda svoje ere.
Priča o Tini Turner je, ukratko, priča kakvoj u povijesti popularne muzike nema slične. A ta fascinantna biografija sad je dobila i svoj biografski film. Riječ je o dokumentarcu nastalom u produkciji HBO-a koji je pretpremijerno prikazan na berlinskom filmskom festivalu.
Film jednostavno nosi naslov "Tina Turner", a suautori su mu redatelji Dan Lindsay i T. J. Martin. U dvosatnom dokumentarcu punom raritetnih arhivskih materijala Lindsay i Martin pripovijedaju priču o životu Tine Turner, od odrastanja u potpunom siromaštvu, preko pakla obiteljskog nasilja do kasnog, ali velebnog uspjeha. U filmu se pojavljuje i sama Tina, koju autori filma intervjuiraju u njezinu švicarskom domu.
Zapjevala u crkvi
Tina Turner rođena je pod imenom Anna Mae Bullock 1939. u ruralnom Tennesseeju. Roditelji buduće pjevačice bili su zemljoradnici napoličari, obitelj je bila krajnje siromašna, Anna Mae nije imala baš nikakvih izgleda da završi škole. Poput mnogih crnih pjevača, i buduća će Tina početi pjevati u crkvi. Čovjeka koji će joj u dobrom i lošem obilježiti život - Ikea Turnera - mlada Anna Mae prvi put će susresti 1957., kad prvi put sluša koncert njegova benda u St. Louisu.
Fascinirana je naočitim, darovitim muzičarom, izvanrednim gitaristom i još boljim kompozitorom. Ustrajno ga nagovara da je primi u bend te naposljetku dobiva posao kao pjevačica back-vokala. Godine 1960., tijekom jedne studijske sesije, predviđeni je pjevač zakasnio. Da mu ne bi propao plaćeni termin studija, Ike Turner daje priliku Anni Mae da otpjeva pjesmu, koja će se pretvoriti u hit.
Od te 1960. Bullock postaje glavna pjevačica Turnerova benda, što će ostati šesnaest godina. Nedugo potom postat će i Ikeova supruga. Ike Turner je pjevačici/supruzi nadjenuo i novo ime. Postala je Tina Turner, a bend se zvao Ike & Tina Turner. Pritom je suprug/kompozitor ime Tina Turner zaštitio kao svoje vlasništvo. Htio je biti siguran da ako ga Tina napusti, neće moći ponijeti i ime te da će je moći nadomjestiti novom "Tinom Turner".
U dokumentarcu taj čin tumače Ikeovom trajnom nepovjerljivošću i lošim iskustvima iz prošlosti. Ike Turner već je ranih 50-ih bio hitmejker. Pripisuju mu prvu rock and roll pjesmu u povijesti, "Rocket 88" iz 1951. No, velik dio njegova rada nije mu bio adekvatno pripisan, suradnici su ga često napuštali i odnosili autorstvo, pa se Ike ovaj put htio zaštititi. Ako ga Tina napusti, neće moći ponijeti ništa - čak ni ime.
Bračni pakao
U takvoj postavi bend će nastupati od 1960. do 1976. Supružnici su bili muzički uspješni. No, iza te fasade krio se bračni pakao. Ike je bio patološki obiteljski nasilnik. Mlatio je Tinu za svaku sitnicu, udarao je žlicom za cipele i žaračem, tukao je kod kuće i na turnejama. Ona se istodobno brinula o četvero djece - dvoje njegove, jednom svom sinu i jednom zajedničkom. Par je osam mjeseci provodio po turnejama koje su i same bile poprište zlostavljanja. Pjevačica, međutim, nije mogla napustiti muža jer joj je on ujedno bio poslodavac, vlasnik njezina repertoara, čak i imena.
To je trajalo do 1976., kad je Tini Turner prekipjelo. Nakon jedne nasilne scene u hotelu u Las Vegasu pobjegla je iz hotela, užicala noćenje u hotelu preko puta, sjela na jutarnji avion, otišla u LA i pokupila djecu. Bio je to kraj. U brakorazvodnoj parnici Tina je pristala Ikeu ostaviti sve - i kuću i muzička prava. Tražila je, vrlo oštroumno i dalekovidno, samo jedno: pravo na ime. Ike se bunio, ali je na kraju pristao - a toj sretnoj okolnosti dugujemo što danas postoji Tina Turner.
Sljedećih godina Tina se muči kao varijetetska pjevačica po Las Vegasu, nema novi materijal i tavori. Ike je istodobno orijaška figura rock and rolla. A onda je 1981. Tina napravila nešto šokantno. Iskoristila je promotivni intervju povodom početka nove karijere i u časopisu "People" novinaru ispovjedila povijest Ikeova nasilja. Bilo je to davno prije #MeTooa i političke korektnosti, u doba kad se o obiteljskom nasilju rijetko govorilo javno, ako i ikad. Intervju je pobudio šok.
U HBO-ovom dokumentarcu Tina priznaje da je dijelom to učinila kalkulirano. Njena samostalna karijera bila je pod debelom sjenom slavnog muža, svaki je intervju počinjao pitanjem koje se ticalo njega. Htjela je to sasjeći tako da pred javnost istrese sve što je prošla. Uspjela je. Ike Turner je, bar u njenom kontekstu, postao tema koja se šutke zaobilazi. Već u četrdesetima, Turner je po objektivnim kriterijima bila pjevačica na zalazu. No, nije prestajala imati ambicije. Želja joj je bila izbaviti se iz niše lasvegaske zabavljačice, vratiti se u rock i početi puniti stadione. Potpuno je frapantno da joj je to i uspjelo.
Vrutak uspjeha
Paradoks je što je ključna u tome bila pjesma koju sama uopće nije voljela. "What‘s Love Got To Do With It" joj se - priznaje sama - činila kao ljiga, pjesma sasvim oprečna od rocka koji je kanila snimati. Pristala je na inzistiranje producenata, otpjevala je u svom stilu i pretvorila u megahit.
Godine 1984. objavljuje album "Private Dancer" kojim osvaja prvo mjesto top lista. Počinje doista puniti stadione, a njen koncert u Riju sa 180.000 gledatelja navodi se kao navodno najmasovniji koncert u povijesti muzike. Od te točke, život dojučerašnje žrtve bračnog nasilja pretvara se u beskrajni vrutak uspjeha, novca i sreće. Puni stadione, dobro zarađuje te nalazi 13 godina mlađeg supruga s kojim i danas živi uz švicarsko jezero. Tom hepiendu svih hepienda posvećen je posljednji dio dokumentarca.
HBO-ov film Lindsaya i Martina u osnovi je televizija - no, dobra televizija. Pun je zanimljivih starih arhivskih snimki, donosi svu silu nepoznatih TV nastupa iz 50-ih i 60-ih. Slikom nam prikazuje evoluciju nelijepe, dugonoge pjevačica u globalnu divu. Te snimke odaju i dio tajne Tinina uspjeha: njenu nebrušenu energiju, neupeglanu animalnost i divlju sirovost, tako drukčiju od upeglanog, saharinskog rocka ranih 60-ih. Tina je bila čista energija: ta se energija probila kroza sve - kroz siromaštvo, eksploataciju, kroz loš brak i modrice zlostavljanja.