U nastavku donosimo:
- priču o tome kako su Henry Rollins i Ian MacKaye potaknuli Poison Ivy na potragu za zagubljenim snimkama
- pozadinu memphiških sesija s producentom Alexom Chiltonom i skicu albuma koji je trebao biti stvarni debi
- pregled rano snimljenih verzija i obrada koje otkrivaju drugačiju energiju The Crampsa
- zvukovni potpis benda: reverb, gitare Poison Ivy i Briana Gregoryja te vokal Luxa Interiora
- osobna iskustva i stavove o utjecaju The Crampsa te bekstejdž susret koji daje intimni kontekst
Prije nepune 42 godine, 20. siječnja 1985., četiri dana nakon osamnaestog rođendana objavio sam svoj prvi novinski tekst na cijeloj stranici Poleta u kojem sam, između ostalog, pisao o sastavu The Cramps, dvije-tri godine nakon što sam na Cvjetnjaku nabavio njihov LP "Psychedelic Jungle".
Što sam sve nabrljao u tom tekstu, više se ne sjećam, no što god da sam napisao, poanta je da mi je malo koji izvođač promijenio život u mjeri u kojoj su to učinili The Cramps.
Doslovce, kroz optiku The Crampsa učio sam o svemu onome što se zbivalo prije punka, a naročito u 50-im godinama iz kojih su Lux Interior i Poison Ivy, uz vlastite nove psychobilly skladbe, "čupali" i od zaborava spašavali najluđe rockabilly pjesme kojima su u svojim preradama dokazivali da je punk nastao daleko pr...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....