UMJESTO FESTIVALA

TERRANEO U TRANZICIJI Strani investitor želi promjenu lokacije i ulaganje u turizam

 Jadran Babić / Cropix
Lokacija održavanja festivala, vojarna Bribirski knezovi, prokazana je kao najveći problem. No, je li doista tako?

Terranea u festivalskoj formi u kojoj ga je publika prihvatila u prethodna tri ljeta na prostoru šibenske vojarne Bribirski knezovi ovog ljeta neće biti. Inozemni organizatori i vlasnici festivala u dogovoru s hrvatskim partnerima, tvrtkom Terra Neo d.o.o. odlučili su se za “tranzicijsku godinu” s nekoliko koncerata pod brendom Terranea, također u Šibeniku, u drugoj polovici srpnja i početkom kolovoza.

Razlog, kako nam je potvrdio glasnogovornik Terranea Luka Pavić, želja je inozemnih investitora - jednog investicijskog fonda koji se ne želi otvoreno promovirati i na čijem je čelu ljubitelj dobre glazbe koji je u Šibeniku i početnoj ideji o Terraneu prepoznao potencijal - za promjenom lokacije. Naime, uz ulaganje u festival njih je zanimalo i ulaganje u popratne turističke kapacitete što u vojarni Bribirski knezovi nije bilo moguće.

Promatrač sa strane

Opcije o kojima su razmišljali inozemni vlasnici, čiji je biznis razgranat u nekoliko sektora, a jedan od njih je i turizam, otok je Obuljan, no na njega “tapiju”, dugoročnim koncesijskim ugovorom drži francuska Orco grupa, vlasnik Sunačnog Hvara, pa je ta otpala. Tvrđava Sv. Nikola, poznata kao i vojarna Minerska, također je zapela za oko vlasnicima Terranea, no županijske vlasti s tim prostorom imaju druge planove. Kako saznajemo, inozemni investitori, iako su izgubili nešto novca, ne žele se povući.

Ipak, “promatrač sa strane”, mimo “lokacije”, mogao je detektirati još neke probleme. Festival je krenuo s jednom, indie i alter-rock koncepcijom, no treća godina donijela je drukčiji program. Paradoksalno, The Prodigy, iako je dio publike smatrao da im nije mjesto na Terraneu, privukli su najviše ljudi u sve tri godine festivala.

No, koplja su se počela lomiti, a uzrok koncepcijske promjene bila je druga godina festivala u kojoj je jedan engleski “booker” kupio izvođače koji imaju dobru prođu u Engleskoj, ali ne i u Hrvatskoj. Istodobno, nisu se uveli čarter-letovi i prodaja ulaznica za britansku i skandinavsku publiku kako to čine “hrvatski” ljetni festivali poput Gardena, Outlooka, Hideouta, Unknowna i FOR-a. Njima je ovdašnja publika tek “bonus”.

Engleski booker

Problematični su bili i viši iznosi koje inozemni pa i domaći izvođači traže za festivalske nastupe. To ne bi bio problem kad bi Terraneo imao skuplju ulaznicu i jake sponzore. Nema festivala na svijetu koji se može isplatiti već u prvoj godini održavanja, često povrat traje nekoliko godina ili odnos inputa i outputa varira od ljeta do ljeta. Raduje da se unatoč dosad izgubljenom novcu inozemni vlasnici Terranea nisu povukli iz projekta jer u njega još vjeruju. Novac koji su izgubili za njih ne predstavlja “preveliku dubiozu” jer to je projekt koji “rade iz ljubavi”, a ne samo zbog “financijske koristi”. Navodno im dovoljno dobro idu drugi poslovi da si takav “minus” mogu priuštiti, no ipak ih zanima dugoročna “perspektiva” festivala i ulaganja u turističke kapacitete uz lokaciju Terranea.

Sistemska greška

Kako booking druge i treće godine nije bio sretno riješen, suosnivač festivala, zagrebački promotor šibenskog podrijetla Mate Škugor uoči drugog Terranea više se nije “prepoznao” u tom projektu. I to je bio veliki problem. Jer “sistemska greška” nije bila u “Matinom” nego u bookingu jednog “engleskog mahera”. Inozemni investitori, pak, treće su godine festivala za promotivne poslove angažirali agenciju Peppermint Tome Ricova, no ni ta ljubav nije potrajala duže od jednog ljeta.

Terraneo je ponudio sjajna imena, pretežito iz indie-rock, alter i undeground segmenta te se pokušao etablirati kao hrvatska mini-verzija španjolske Primavere. Dijelom mu je to i uspjelo, no bilo je i koncepcijskih lutanja (neki navode The Prodigy, Wu-Tang Clan i Azealiju Banks) i neopravdanih investicija (My Bloody Valentine i The Horrors pokazali su se preskupima u odnosu na publiku koju su privukli), ali solidan imidž festivala (svi su bili oduševljeni prvim izdanjem Terranea kad je glavnu riječ kao “booker” vodio Mate) ipak bi se mogao sačuvati za 2015. godinu.

Cjenovno pametniji i stilski fokusiraniji booking, uz ipak nešto jaču prodaju ulaznica po Europi te povratak indie i alter-rocku, atraktivnija lokacija, snažniji sponzori i Terraneo bi mogao profunkcionirati nakon “tranzicijskog ljeta”, no može li se bez nekog poput Mate Šugora napraviti “šmekerski festival za ovdašnju i europsku publiku”, a ne još jedan “šminkerski festival za britansku publiku”?

Što je bilo dobro?

1) Ako je išta bila komparativna prednost Terranea, onda je to njegova lokacija na samoj obali mora, a pun pogodak bila je i plaža u uvali Minerska.

2) Decentralizacija glazbene ponude, odnosno činjenica da se ne događa sve u Zagrebu.

3) Oživljavanje šibenskog turizma - grad koji je tranzicija zaobišla u protekle je tri godine oživio upravo zahvaljujući Terraneu.

Što je bilo loše?

1) Loša povezanost s hotelskim naseljem Solaris prema kojem nisu vozili autobusi, pa su mnogi bili prisiljeni pješačiti po neosvijetljenoj magistrali.

2) Količina odbačenog smeća bila je loša reklama za festival koji se brendira kao ekološki, kao i neodstatak pipa s tekućom vodom.

3) Škugorovim odlaskom iznevjeren je koncept boutique-indie festivala iz prva dva izdanja. Dio alternativne publike novim organizatorima to nije oprostio.

(Lana Bunjevac)

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 10:31