Bilo je to poput susreta sa starim znancima. Frontmen im zvuči jednako mladenački kao i ranih 80-ih...

Pokojni, neprežaljeni Siniša Švec osamdesetih je u Zagrebu tijekom svojih šihti na Radiju 101 prometnuo Echo And The Bunnymen u svojevrsnu alter-rock instituciju, pa je prava šteta što taj kultni liverpulski sastav, koji je nekoć predvodio neopsihodeličnu scenu, nismo imali prilike gledati i slušati uživo. Njihova prva četiri albuma - "Crocodiles", "Heaven Up Here", "Porcupine" i "Ocean Rain" - uvijek bih uvrstio među ključna izdanja prve polovice osamdesetih, no od konca te dekade bend me više nije zanimao.

Stoga mi je novi, trinaesti album "Apples For Isaac", objavljen dvanaest godina nakon prethodnog "Meteorites", nešto poput susreta sa starim znancima. Najviše me raduje što frontman Ian McCulloch zvuči jednako mladenački kao i ranih osamdesetih, a melodije benda Echo And The Bunnymen, u čijim je redovima još i danas izvorni gitarist Will Sergeant, ponovo sjaje poput onih s prva četiri albuma. Fini je to balans vedrih i sumračnih tonova, psihodelije derivirane iz šezdesetih, post-punka i pop- refrena. Naravno da bi na koncert grupe Echo And The Bunnymen publika došla prvenstveno zbog antologijskih pjesama s njihovih kultnih albuma iz osamdesetih, ali "Apples For Isaac" pokazuje da taj bend i danas ima razloga postojati, pa neka to bude moj prijedlog za neko novo Yammatovo.

ECHO AND THE BUNNYMEN

Apples For Isaac

BMG/Menart

žanr: psych-rock/indie-pop

ocjena: 4