Otkako novinarski pratim klasičnu glazbu, susrećem i Zvjezdice . Ipak, bez obzira na to što sam ih slušao i u nekim sasvim ozbiljnim i klasičnim projektima, nekako bi mi uvijek ostajale na rubu obzora, a zbog vrste publiciteta koji su ponekad dobivale svrstavao sam ih, onako sam za sebe, a potpuno pogrešno i nepravedno, u kvalitetne, ali ipak, neka mi oproste, prije svega estradne glazbene pojave.
Sve do jedne zimske večeri u veljači 2004. godine. U lijepoj Preporodnoj dvorani zagrebačkoga Gornjeg grada te se večeri glazbom slavio 80. rođendan Milka Kelemena, velikog hrvatskih skladatelja. I na samom početku - šok! Prepisujem sam od sebe:
Glazba prije sigurnosti
“U koncertnoj dvorani odjednom je nestalo svjetla. U gustoj tami jedina točka svjetla bio je treperavi plamičak svijeće pod kojom su plesale sitne, rukom pisane note na bjelini rastvorene partiture. Iznad nje, kao u kazalištu sjena, podigle su se i u ritmu počele mahati ruke dirigenta. Ritmičko gibanje prstiju potrajalo je desetak sekundi bez ikakva glasa i odjeka. A onda je tamu prerezao vrisak iz grla tridesetak djevojčica.”
Bile su to Zvjezdice koje su me potpuno opčinile tim vriskom koji je bio uvod u demonstraciju apsolutne vokalne virtuoznosti bez kakve se ni ne može pjevati Kelemenova skladba “Orion-Venus-Andromeda”. Bilo je to jedno od onih kozmičkih putovanja na kakve vas može povesti samo glazba u tumačenju vrhunskih i toj umjetnosti potpuno posvećenih izvođača, putovanje kroz krajolike koji se gledaju ušima i dušom, onkraj svega što se može vidjeti i dokučiti očima.
Zvjezdice i Zdravko Šljivac sinoć su u prepunom Hrvatskom narodnom kazalištu proslavili 25. godišnjicu početka tog plemenitog putovanja. Zapravo, kazalište je bilo samo puno, jer kako to izgleda kad je prepuno najbolje pokazuje fotografija u monografiji o 25 godina Zvjezdica. Bila je ratna 1991. i na koncertu pod naslovom “Zvjezdice za mir” nisu, razumljivo, u prvom planu bili propisi o sigurnosti koji se tiču ograničenja broja ljudi u javnim prostorima.
Potočniku poljubac u čelo
U svakoj od loža predviđenih za maksimalno osam ljudi, naguralo se njih dvadesetak, krcati parter također je bio okružen nagužvanim stajačima, baš kao i pretrpani balkon. Saša Novković, dugogodišnji fotografski kroničar HNK, kaže da je te večeri apsolutno oboren rekord posjećenosti kazališta.
Sinoć je sve bilo po propisima, a sigurnost maksimalna. Pogotovo zato što je u glavnoj loži, a i to je doista rijedak prizor, zajedno sjedilo dvoje najviših predstavnika političke vlasti: predsjednik Ivo Josipović i premijerka Jadranka Kosor. Cvijeće je dobio Josipović, ali ne kao predsjednik, nego kao jedan od hrvatskih skladatelja čija su djela bila na programu. (Naravno, svoj buket je džentlemenski odmah predao premijerki.)
Nije to bilo ulagivanje predsjedniku, jer Josipovićeve “Djevojačke Vede” doista su jedna od antologijskih skladbi posvećenih Zvjezdicama, baš kao i na istom koncert izvedena “Ave Maria” Davorina Kempfa, koji je za njih skladao i majstorska “Četiri godišnja doba”. A Božo Potočnik, doajen hrvatske glazbe za tambure i obrađivanje narodnog blaga, sjedeći u prvom redu, dobio je od maestra Šljivca i spontani, pun poštovanja, poljubac u čelo.
Sjajne u svim skladbama
Glazba nadahnuta folklorom, izvođena na kraju koncerta uz Tamburaški orkestar HRT-a, voditelju Zvjezdica ne služi samo zato da se svide publici, nego je narodni način pjevanja za njega i jedna od bitnih sastavnica treniranja djevojačkih glasova. Koncert, koji je bio presjek njihovih interesa i repertoara, pokazao je da Zvjezdice podjednako lijepo sjaje i u skladbama Debussyja, Schuberta, Brittena, J. Straussa, Durufléa ili Geralda Wirtha.
Naravno, najdirljiviji je bio susret današnjih i velikog broja bivših Zvjezdica. Najavila ih je Nina Badrić, jedna od djevojaka s kojima je Šljivac prije 25 godina, zatekavši ih u Centru mladih Ribnjak, zaigrao ping-pong, a onda ih zarazio svojom strašću prema glazbi. Za istim je stolom bila i Mirela Glavaš, niz godina jedna od na mnogo načina glavnih među Zvjezdicama, čiji se život prije nešto više od godinu dana utrnuo. Za nju su otpjevali potresni “Tebe pojem” iz Mokranjčeve Liturgije. U tom uzvišenom trenutku najljepše je zasjala prava narav i smisao postojanja Zvjezdica: poput anđela mogu pjevati samo dobri ljudi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....