Sirova strast iz noćnih pohoda po Buenos Airesu

ZAGREB - Skladatelj Ástor Piazzolla umjetnik je bogatog i šarolikog glazbenog naslijeđa. Rođen početkom dvadesetih godina prošlog stoljeća u Argentini, u talijanskoj obitelji, uskoro se seli u New York.

Upravo je tamo, čeznući za domovinom, Piazzolla kao dječak počeo svirati bandoneon, instrument toliko tipičan za njegovu rodnu Argentinu. Iako je u New Yorku živio tek nekoliko godina, iskustva koja je tamo proživio bila su ključna za njegov kasniji glazbeni razvoj i nuevo tango, zaštitni znak njegova stvaralaštva.

Nuevo tango osebujan je spoj argentinskog tanga i različitih tradicija zapadne glazbe, uključujući i jazz, a koje je Piazzolla bolje upoznao za boravka u SAD-u, kao i kasnijim vlastitim proučavanjem partitura najznačajnijih skladatelja 20. stoljeća. Vrsni bandoneonist, Piazzolla je cijelog života svirao i stvarao tango, doista živio tu glazbu, a kolike su njegove zasluge u njezinoj afirmaciji i popularizaciji, zaista nije moguće dovoljno naglasiti.

Oslanjanje na instinkte

No, Piazzolla nije uvijek nailazio na odobravanje; konzervativni tanguerosi zamjerali su mu novine koje je unosio u tango, njegova nastojanja da u tu glazbu unese moderne skladateljske tehnike, iako pazeći da zadrži njezinu prepoznatljivost i čar. Piazzolla se nije osvrtao na one koji su željeli ugušiti ekspanziju njegove kreativnosti i slijedio je vlastite instinkte, stvarajući kroz svoj opus s više od tisuću djela glazbu koju će obožavati generacije koje dolaze nakon njega.

Da je poživio, Piazzolla bi ove godine navršio 90 godina, stoga se diljem svijeta obilježava njegov rođendan. Slavlju se priključio i Zagreb, subotnjom izvedbom Piazzolline tango operete María de Buenos Aires u Lisinskom. Piazzolla je glazbu skladao 1968. godine na libreto urugvajskog pjesnika Horacija Ferrera, a koji donosi priču o djevojci Maríji. Priča je to o putovanju duše, iskupljenju i ponovnom rađanju, koje omogućuje iskrena ljubav. Maríju, prostitutku zavedenu tangom, pjesmom bandoneona i uzavrelim noćnim životom Buenos Airesa, ubija jedan od muškaraca s kojima provodi noći. Zbog svojih grijeha osuđena je provesti vječnost u paklu, no njezina sjena nastavlja tumarati ulicama Buenos Airesa. Sjena prolazi kroz mnoštvo bizarnih situacija, dok napokon ne upoznaje vilenjaka, čija je ljubav oslobađa; ona začne i rodi djevojčicu, koja je zapravo María sama. Tako se nakon dugog lutanja Maríjina duša ponovno rađa, dobiva novu priliku da zaživi, očišćena i nevina.

Organizatori, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog i Art Agent, za glavne su uloge zagrebačke izvedbe angažirali troje južnoameričkih umjetnika, što se pokazalo presudnim za uspjeh predstave, jer teško da bi netko tko nije iznikao iz te kulture i nije od najranijih dana bio okružen tangom na tako uvjerljiv način mogao prezentirati Piazzollinu glazbu i Ferrerov tekst. Cabaret pjevačica Sandra Rumolino dojmljivo je portretirala ženu u kojoj se miješaju snaga, erotičnost, ali i nesigurnost i slabost. Njezin pomalo hrapav glas savršeno se uklopio u ulogu, zorno prikazujući sirovu strast koja izvire iz Maríje. Fenomenalni José Luis Baretto, operni i tango pjevač, začarao je publiku kako glasom i sjajnom interpretacijom, tako i nevjerojatnom karizmom; to je pjevač koji na sebe bez iznimke privlači pozornost cijele dvorane kada stupi na scenu.

Savršena kontrola glasa omogućavala mu je kretanje od iznimno nježnih zapjeva do silovitih, gotovo grubih, cijelo vrijeme poštujući duh tango glazbe. Plesač i koreograf Jorge Rodriguez u predstavi je nastupio kao pripovjedač i vilenjak, te odlično prikazao bizarnu stranu Ferrerova teksta.

Prilika za popravni

Režija koju je Mario Kovač ostvario na pozornici Lisinskog bila je jednostavna, ali učinkovita, a uključila je i tango plesače te mini cirkus u izvedbi udruge Cirkorama. Poseban pečat sceni dala je mlada umjetnica Petra Bokić, stvaranjem prekrasnih vizualnih priča, projiciranih na pozornici. No kakav bi to tango bio bez bandoneona? Neizostavna karika uspješne predstave bila je sjajna interpretacija bandoneonista Aleksandra Nikolića. Nikolić je zavodio bandoneonom, baš kao što treba biti, a u jednom je trenutku čak i zaplesao tango.

María de Buenos Aires djelo je u kojem su skladatelj i libretist, obojica jedinstvene umjetničke osobnosti, ostvarili poseban spoj riječi i glazbe, mogućega i nemogućega, nježnoga i strašnoga, ozbiljnoga i grotesknoga. Svi koji su propustili subotnju izvedbu ovog rijetko izvođenog djela, imaju priliku za “popravni ispit”, jer se María de Buenos Aires ponovno izvodi u ponedjeljak. Ne propustite priliku da vas, barem na jednu večer, očara zavodljivi argentinski tango.