Nije imao ni 30 godina kada je došao za šefa dirigenta Zagrebačke filharmonije. U posljednjih šest godina oblikovao je programe uglednog hrvatskog orkestra te promišljao i promovirao hrvatsku, ali i poljsku glazbu u Hrvatskoj. Hvaljen kao vješt motivator orkestra, prepoznatljiv po inzistiranju na jasnoći arhitekture složenog zvuka, s instinktom za dramatično, Dawid Runtz je u pet godina postao zagrebačka glazbena legenda. Međutim, ovu sezonu najavio je kao posljednju sa Zagrebačkom filharmonijom.
Pamti se da se u pandemijskim godinama, prije nego što će postati šef Zagrebačke filharmonije, ovdje predstavio s "Valcerom cvijeća" Čajkovskog i Brahmsovim "Petim mađarskim plesom". To je bio početak, a već se zna i kraj, odnosno kompozicija za rastanak sa Zagrebom i Filharmonijom.
- Moje posljednje djelo u Zagrebu bit će "Ein Heldenleben" (Život junaka) Richarda Straussa. Ne zato što sebe smatram junakom - upravo suprotno. Straussova mi je glazba oduvijek bila vrlo bliska srcu, a tijekom godina dirigirao sam mnogim njegovim djelima.
"Ein Heldenleben" fascinantan je glazbeni portret umjetnikova života - u Straussovu slučaju, uglavnom njegova vlastitog - sa svim usponima i padovima, velikim pobjedama, borbama i, naravno, kritičarima. Strauss nije skrivao svoje mišljenje o onima koji su mu se protivili. Ovo djelo prikazuje umjetnika koji se snalazi u svijetu u kojem mu se jedni dive, a drugi ga ne razumiju.
Odabir tog djela za oproštaj činio mi se prirodnim. Na neki način, ono govori sve - reći će maestro Runtz na početku razgovora.
Tijekom nekoliko godina u Zagrebu prihvatio je ponešto od domaćeg mentaliteta, potrebe za svakodnevnim zajedništvom na ulicama i trgovima.
- U Hrvatskoj vrlo često čujete: "Polako, polako..." Moj je dojam da se ovdje živi mirnijim tempom. Čini se da se ništa ne forsira pretjerano, nego se dopušta da se stvari razvijaju vlastitim ritmom. Na to ne gledam negativno. Upravo suprotno. Glazbenici Zagrebačke filharmonije imaju velike ambicije, snove i ideje o svojoj budućnosti, i to smatram divnim.
Volim, jednako tako, zagrebačku kulturu ispijanja kave. Čini se da uvijek postoji neko mjesto na kojem možete sjesti, susresti nekoga i provesti vrijeme u zajedništvu. Mislim da u Hrvatskoj postoji posebna potreba za ljudskom povezanošću.
Sjećam se kako sam tijekom pandemije prolazio Cvjetnim trgom, u vrijeme kada su restorani i pubovi navodno bili zatvoreni, a ipak sam viđao desetke ljudi kako sjede na klupama i zidićima, pronalazeći načine da budu zajedno. Društveni se život nekako nastavljao unatoč svemu.
Taj osjećaj zajedništva važan je i u radu u Filharmoniji. Nakon koncerta glazbenici gotovo uvijek ostanu nazdraviti onome što smo zajedno postigli, ali i razgovarati o svemu ostalome. Mislim da to mnogo govori o Zagrebu i hrvatskom načinu života - nastavlja Runtz.
Jedan od najvažnijih trenutaka njegove zadnje sezone bit će dolazak svjetske pijanističke zvijezde Lang Langa u prosincu. Novu sezonu obilježit će i gostovanja umjetnika poput Fazıla Saya, Emmanuela Pahuda, Rainera Honecka, Baibe Skride i Dejana Lazića, kao i suradnje s dirigentima poput Marca Minkowskog, Dennisa Russella Daviesa, Lawrencea Fostera i Hansa Grafa.
- Prekrasno je što nam se pridružuju tako izvanredni umjetnici i vrlo sam ponosan na program. No, najvažnije mi je u kakvom će obliku Zagrebačka filharmonija zakoračiti u svoje sljedeće poglavlje te s kojom umjetničkom razinom.
U orkestar smo primili mnogo talentiranih mladih glazbenika i nadam se da smo izgradili okruženje koje potiče komunikaciju, poštovanje i predanost glazbi. Imamo i sjajne umjetnike koji se žele vratiti u Zagreb i raduju se nastupu pred našom publikom.
Tijekom godina naučio sam da nikada ne možete zadovoljiti baš svakoga. Moja najveća ambicija, gotovo opsesija, uvijek je bila sama glazba i kvaliteta izvedbi orkestra.
Dok završavam svoj drugi mandat, najvažnije mi je stanje u kojem ostavljam orkestar. To će u konačnici biti najznačajnije mjerilo ovih šest godina - smatra maestro.
Programska okosnica je uvijek simfonijski repertoar - Mahler, Bruckner, Beethoven, Čajkovski i Dvořák - uz snažno otvaranje prema novim koncertnim formatima u Off ciklusu, filmskim projektima i crossover programima. No tu su i pobočni programi.
- Temelj našeg programa nedvojbeno su koncertni ciklusi Crveni i Plavi, veliki simfonijski repertoar, ono što Zagrebačka filharmonija najbolje radi. No, orkestar treba gledati i izvan okvira pretplatničke publike.
Zato su mi projekti poput našeg ciklusa FeelHarmonia posebno važni. Preporučio bih ga svakome tko želi otkriti klasičnu glazbu, ali ne zna odakle početi. Ti koncerti često uključuju uvode i komentare, čime iskustvo postaje pristupačnije. Naši filmski projekti također mogu biti iznimno snažni i često pune Koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinskog do posljednjeg mjesta. Primjerice, ove smo sezone prikazali poznati film Miloša Formana "Amadeus" uz Mozartovu glazbu izvedenu uživo. A Mozart nije bio slučajan izbor - napominje maestro, podsjećajući da 2026. godine obilježavamo 270. obljetnicu njegova rođenja.
Dawid Runtz rođen je u Wejherowu, gradu na sjeveru Poljske. U njegovoj obitelji ima glazbenika, no njegov je glazbeni put započeo, kako kaže, na prilično neobičan način.
- Roditelji su kupili klavir za kuću, gotovo kao komad namještaja za dnevni boravak. Taj "komad namještaja" za mene je bio vrlo zanimljiva igračka. Fascinirao me taj instrument pa sam počeo jednom rukom pronalaziti melodije. Zatim sam počeo tražiti harmonije lijevom rukom. Prema obiteljskoj predaji, već sam s pet godina svirao objema rukama. To je sasvim moguće jer sam 1998., kada sam imao šest godina, pobijedio na dječjem natjecanju na kojem sam istodobno pjevao i svirao. Čak se sjećam da sam svirao tijekom ritmičkih vježbi u vrtiću, kad god bi naša odgojiteljica bila odsutna.
Klavir je od tada dio mog života. Zanimljivo je da sam imao poteškoća s učenjem čitanja nota sve do osme godine. Do tada sam sve svirao po sluhu i iz sjećanja. Moj se glazbeni razvoj odvijao neobičnim putem: prvo sam naučio svirati, a tek poslije čitati notni zapis. To je pomalo kao učenje govora prije učenja gramatike. Najprije intuitivno usvojite jezik, a poslije naučite pravila koja objašnjavaju kako funkcionira.
Sjećam se da smo na klaviru držali CD uređaj, a moji su roditelji imali Chopinove snimke. Neprestano sam slušao njegove poloneze i mazurke, a zatim ih pokušavao sam odsvirati. Naravno, bile su daleko iznad mojih mogućnosti - a takve su i danas! - ali nisam odustajao.
Uvijek sam improvizirao, svirajući što god bi mi palo na pamet - govori maestro.
Gledajući unatrag, vjeruje da je upravo ta instinktivna znatiželja, želja da istražuje zvuk i samostalno otkriva glazbu, bila pravi početak svega. Onda su došli i skladatelji, oni koji su mu se urezali u dušu. Sjeća se šoka koji je doživio kada je u srednjoj školi prvi put otkrio glazbu Igora Stravinskog.
- Kod Stravinskog nije me fascinirao samo zvuk, nego i pitanje kako skladatelj može zapisati nešto toliko složeno. Posudio sam partituru "Posvećenja proljeća" iz Glazbene akademije, jer je školska knjižnica imala vrlo skroman fond, i proučavao je gotovo opsesivno. Čak bih je izvadio i čitao tijekom drugih školskih sati. U to sam vrijeme i sam želio postati skladatelj. Richarda Straussa volim otkad znam za sebe. Bio je veličanstven simfonijski skladatelj koji je znao izvući i iskoristiti svaku boju skrivenu u orkestru. Njegova me glazba oduvijek fascinira, kako bogatstvom tako i maštom koja stoji iza njegove orkestracije.
Moja se ljubav prema Mozartu razvila relativno kasno. Danas on zauzima najvažnije mjesto u mojem glazbenom svijetu. Što više proučavam povijest glazbe, to snažnije osjećam da toliko toga što je nastalo poslije ima korijene upravo u Mozartovu stvaralaštvu. U njegovoj glazbi postoji nevjerojatna prirodnost… Sve je upravo ondje gdje treba biti. Što sam stariji, to više shvaćam koliko je teško postići takvo savršenstvo. Naravno, kao Poljak, posebno volim Chopina, iako nikada nije napisao simfoniju. Sretan sam što je moja supruga pijanistica i što ponekad svira Chopina jednostavno zbog vlastitog užitka. U Chopinovoj glazbi postoji nešto duboko iskreno, nešto puno čežnje što kao da izvire izravno iz srca. Iako je njegova glazba duboko ukorijenjena u poljskom identitetu, emocije koje izražava pripadaju svima nama - precizno opisuje Dawid Runtz.
Njegov je talent rano prepoznao ugledni dirigent Antoni Wit, u čijoj je klasi diplomirao na Sveučilištu glazbe Fryderyka Chopina.
- Bilo je to iznimno razdoblje. Mnogo sam naučio od njega, ne samo o dirigiranju nego i o životu. Prije svega, usadio mi je duboko poštovanje prema skladatelju i partituri. To je postalo temelj mojeg umjetničkog identiteta i čvrsto polazište. Nikada nam se nije obraćao imenima, što vam možda govori nešto o ozbiljnosti s kojom je pristupao radu i očekivanjima. Kako sam stjecao iskustvo s orkestrima u inozemstvu, naš je odnos postajao dinamičniji i osobniji. Mislim da je to prirodan proces. I dalje sam mu zahvalan na disciplini i poštovanju prema glazbi koje sam naučio od njega - ističe Runtz.
Tijekom studentskih dana bio je gotovo opsesivan. Njegova dva cimera iz studentskog doma godinama su poslije pričala kako se znao probuditi usred noći da provjeri tko svira prvi solo, prvi rog ili drugi.
- Tijekom studija sam vrlo intenzivno, ali i vrlo brzo, proučavao partiture. Svakog smo tjedna na nastavu morali doći s novom simfonijom naučenom napamet. Nismo smjeli dirigirati s partiturom pred sobom. Takva obuka ostavlja trajan trag i danas radim gotovo na isti način. Moram razumjeti cjelokupni glazbeni organizam: što se događa u određenom trenutku, zašto se to događa i što će se dogoditi sljedeće - smatra šef Filharmonije na odlasku.
Doista, koliko je vremena potrebno da dirigent temeljito upozna orkestralnu partituru koja može uključivati više od 80 glazbenika raspoređenih u četiri skupine instrumenata, kako se snaći u tom labirintu glazbenih linija na papiru, a da ne izgubite razum ili ne propustite nešto?
- Morate razumjeti arhitekturu djela, odnose između glasova i smjer u kojem se glazba razvija. Kada partituru poznajete gotovo duhovno, više se ne morate boriti da biste pratili sve njezine pojedinosti. Znate gdje sve pripada i ništa vas ne može iznenaditi - odgovara Runtz.
Od 2017. do 2024. bio je šef dirigent Poljske kraljevske opere u Varšavi. Nedavno je doveo taj ansambl u Zagreb na Zagrebački operni festival u Hrvatskom narodnom kazalištu, gdje je Rossinijeva opera "Talijanka u Alžiru" doživjela zagrebačku praizvedbu, više od dvjesto godina nakon svjetske praizvedbe. Publika je "Talijanku u Alžiru" oduševljeno prihvatila, uz povike odobravanja i buran pljesak. Jedino je ostalo u zraku visjeti pitanje zašto ovaj dirigent češće ne ravna operama...
- Nikad se ne zna... Zapravo, otišao bih toliko daleko da kažem kako sam, otkako sam otkrio operu, počeo drukčije gledati na simfonijsku glazbu. Simfonija je također svojevrsno kazalište, samo bez glumaca na pozornici. Možete zamisliti likove, odnose, sukobe i njihovo konačno razrješenje. Ponekad, primjerice, možete čuti mušku i žensku temu te zamisliti dijalog ili sukob. Naravno, to je pojednostavljenje, ali pokazuje nešto bitno: glazba je puna emocija i priča skrivenih iza nota. Moj je zadatak kao dirigenta otkriti ih. Ne bih isključio mogućnost da se u budućnosti više posvetim operi - najavljuje.
David Runtz živi i radi u Varšavi, a dirigentski je debi imao 2016. godine, vodeći Varšavsku filharmoniju. Od 2021. šef je dirigent Zagrebačke filharmonije, a u siječnju 2026. preuzeo je i dužnost šefa dirigenta Simfonijskog orkestra Lihtenštajna (Sinfonieorchester Liechtenstein). Što će biti poslije Zagreba?
- Nastavit ću gostovati kod različitih orkestara. Nedavno sam, primjerice, debitirao u Milanu i veselim se povratku onamo u jednoj od sljedećih sezona. Nastavit ću i rad sa Simfonijskim orkestrom Lihtenštajna, gdje moj sadašnji mandat traje do 2029. godine. Život dirigenta često je nepredvidljiv i možda je upravo u tome dio njegove ljepote. Zanima me što mi budućnost donosi i veselim se otkrivanju novih putova kojima će me glazba odvesti - zaključuje Dawid Runtz.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....