Koliko li je to četrdeset godina rada? Kontrabas se može svirati desetljećima. Kontrabasist Mario Ivelja je u redovitom ciklusu koncerata Zagrebačkih solista upravo u Hrvatskom glazbenom zavodu proslavio svoja četiri desetljeća. Bilo je to s mjerom i glazbeničkim ukusom. U toj se proslavi nije nametao kao glavni, jedini i neprispodobivi. Ostavio je mjesta i za “svoj” ansambl s kojim je surađivao tolike godine.
Zagrebački solisti pomlađuju sastav i malim, ali i strpljivim koracima vraćaju se na globalnu scenu prvenstveno gudačkih sastava. Oni po potrebi angažiraju i puhače. Mnogo se toga promijenilo od slavnih vremena na mnogo manjoj sceni sličnih ansambala. Mario Ivelja se pošteno i radno upustio u svoju proslavu bez pretjerane pompe.
Najdraži ansambl
Na kraju su se Zagrebački solisti prisjetili Firence u uspomenama Petra Iljiča Čajkovskog. Ivelja je ostavio puno mjesta svojem najdražem ansamblu u šestostavačnoj suiti, odnosno šest studija za gudače Borisa Papandopula, podnaslovljene “Iz moje bilježnice”. Iz te je “bilježnice” izraslo i harmonijsko prelijevanje na početku i mala dvostruka fuga na kraju. Stavak Violina solo ostavlja mjesta i vremena za prvu violinu koncertnog majstora Sretena Krstića koji pomno vodi ansambl do moguće neke stare slave.
Pravu je proslavu Mario Ivelja imao u dvije skladbe iz prvog dijela večeri - Kobolds ili otprilike preimenovano u Ples gnoma za kontrabas i gudače Françoisa Rabbatha koju je obradio Dubravko Palanović, skladatelj i kontrabsist koji vrlo dobro poznaje materiju.
Potrudili se i uklopili
Vedrina je izranjala iz izvedbe te skladbe izrazite ritmičnosti, premda naslov ne sluti na dobro. Uslijedila je udaraljkaško-gudačko-džezerska skladba “Prof. Mario's Joke”. Hajdemo ponovno šale male profesora Marija, rekao bi netko, ali u izvedbenom smislu - nimalo bezazlena za slavljenika, Zagrebačke soliste i pridružene glazbenike koji su se svojski potrudili i vrlo vješto uklopili. I stvarno su se izvođači i većina slušatelja s iskustvom uz mnoge mlade slušateljske snage dobro snašli, i reagirali pravovremeno. Doduše s puno obzira, ali i kritično, i s oduševljenjem. Jasno je postalo da je i vrlo obzirno sa “svojim” ansamblom, odnosno Zagrebačkim solistima, ponovno na novom početku, Mario Ivelja našao svoje dobro utočište. U ansamblu ga je nadomiještao džez-kontrabasist Jura Herceg koji je jednako kompetentan bio i s Papandopulom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....