Sve o glazbenicima

Ratko i Radiša željeli su postati košarkaši, da bi 1983. ušli u čačanski zbor i ‘preobratili‘ se na narodnu glazbu

Tihim i intimnim pojanjem na tragu bizantijskih napjeva s uporabom magičnog ”isona” Teofilovići su prastare pjesme s Balkana učinili razumljivim bilo gdje i bilo kome jer njihovo je pjevanje čista i suštinska emocija koja ne ište prijevod

 Močvara promo
Teofilovići su vrlo ponizni pred svojim pjesmama i, ako i nisu vjernici, a što niti znam niti me se tiče, silno vjeruju u ispravan Božji naum

Kad oružje govori, muze šute - poznata je uzrečica, no koliko točna, toliko i teška za prihvaćanje jer kad na Zemlji nastupe paklena vremena, čovjek utjehu traži (i) u umjetnosti, a pogotovo u glazbi koja je najbliža božanskim visinama. Upravo je takva glazba braće Teofilović pa je i stoga često slušam ovih dana. Kao utjehu nakon vijesti u kojima gledam kako Ukrajinu razara Putinova ruska armada. Kao potrebu da se uz ljepotu te božanstvene glazbe odmaknem od horora rata. I kao dokaz da se u ljudima još može pronaći dobrota.

A s tom ljepotom i dobrotom prvi sam se put susreo kad su Teofilovići s gitaristom Miroslavom Tadićem objavili "Vidaricu" (2012.), snimljenu u Los Angelesu u produkciji Scotta Frasera,...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
31. listopad 2024 23:48