Priča o Sisku, smještena u rudarski Wales

O tome što je sve dobroga Velikoj Britaniji 1945. godine donijela laburistička vlada Clementa Attleeja mogli ste nedavno gledati u prekrasnom dokumentarnom filmu “The Spirit of ‘45” redatelja Kena Loacha. U nekoliko godina ta je vlada britansko društvo - kroz nacionalizaciju željeznica, rudnika, elektroprivrede, vodoprivrede i raznih drugih “javnih resursa”, gradnju jeftinih a solidnih kuća za povoljan najam i, najvažnije, gradnju efikasnog sustava javnog zdravstva – iz užasno nepravednog pretvorila u ogledni primjer “države blagostanja” koju je pak u podjednako kratkom roku, koncem 70-ih i ranih 80-ih, privatizacijama razbucala Margaret Thatcher. Njezina i Reaganova neoliberalna dogma potom se proširila i na ostale europske države izvan socijalizma koje je još žešća neoliberalna shizofrenija zahvatila nakon pada Berlinskog zida.

Dvadesetak dana prije prikazivanja tog dokumentarca (HRT 3, 9. srpnja) na INmusicu (20. lipnja) efektan i poučan nastup održao je londonski Public Service Broadcasting iza kojeg su projicirane snimke kojima taj instrumentalni trio glorificira državu blagostanja i njezine dosege pa čak i neke aspekte napretka ostvarenog u socijalističkom bloku, uključivši Gagarinov let u svemir. “Svemirska utrka”, naime, bila je tema drugog albuma PSB-a “The Race of Space” (2015), dok su u prizmi autorskog debija “Inform-Educate-Entertain” bili tehnološki izumi poput radija, aviona i televizije. Bez vokala, ali s korištenjem audio, a na nastupima i pomno probranih filmskih zapisa iz British Film Institutea i Britanskog arhiva, skladbe PSB-a o pravičnijem i naprednijem društvu u kakvom smo živjeli dojmljive su poput Loachovih filmova.

U fokusu trećeg albuma PSB-a “Every Valley” također je jedna snažna tema; uspon i pad velške rudarske industrije. Šire gledano, to je priča “o kolapsu industrije” i “napuštenim, zapostavljenim društvenim zajednicama diljem Zapadnog svijeta”. Nastavno, glavni autor PSB-ovih pjesama J. Willgoose ističe da nije “protiv progresa” i da njegov bend nije “nostalgičan”, a što sugerira i postmodernistička struktura glazbe koja ide od krautrocka i elektro-pionirstva Kraftwerka preko no-wave buke Sonic Youtha, post-punka A Certian Ratia i alternativnog synth-popa British Electric Foundationa do suvremenog post-rocka i avangardne elektronike.

Ono što PSB, prema Willgooseu, čini, a s time se nije teško složiti, jest “slavlje dosega čovječanstva, inovacija i oporavka, unatoč lošim izgledima”. Doduše, povratak humanijim i pravednijim društvenim uređenjima za sada je više u sferi priželjkivanja nego realnosti, no bez obzira na to “Every Valley” je i lijep i poučan album inteligentnog i socio-politički osviještenog, avangardnog trija. I to zamalo s vrha britanske top-liste. Ovaj put vokalima su im pripomogli velški “socijalist” James Dean Bradfield iz Manic Street Preachersa, Tracyanne Campbell iz škotskog indie-rock benda Camera Obscura i glumica Lisa Jen Brown da bi u konačnici “Every Valley” zvučao i poput soundtracka Loachova filma “The Spirit of ‘45”.