Jedna od najtalentiranijih i najosebujnijih kantautorica koje su ostavile pečat na glazbu devedesetih godina, američka glazbenica Tori Amos, uoči izlaska novoga live albuma "Diving Deep Live" za The Guardian je progovorila, među ostalim, i o optužbama protiv engleskog pisca Neila Gaimana, dugogodišnjeg bliskog prijatelja (poimence ga spominje u pjesmi "Tear in Your Hand"). Gaimana je, naime, pet žena optužilo za neprimjereno seksualno ponašanje. Spomenuti navodi izneseni su na Tortoiseinu podcastu Master. Podcast otpočinje pričom mlade Scarlett, koja je u Gaimanov dom došla dadiljati. No, kako se ispostavilo, dijete nije bilo kod kuće, a dvadesetdvogodišnja djevojka je u kući bila sama s Gaimanom, koji ju je navodno unutar samo nekoliko sati od upoznavanja seksualno napastovao. On pak tvrdi da je za fizički dodir u kadi, koji je prema njegovim riječima uključivao isključivo maženje i ljubljenje, dobio pristanak. Kako u odnosu sa Scarlett, Gaiman poriče bilokakvo neprimjereno ponašanje i prema preostalim četirima ženama.
Amos su optužbe šokirale.
"Ako su optužbe istinite, to nije Neil kojeg poznajem, to nije prijatelj kojeg sam poznavala niti prijatelj kojeg ikada želim poznavati. To je, na neki način, tuga koja slama srce. Nikada nisam susrela tu Neilovu stranu. Nisu je susreli niti moji suradnici. A oni su vidjeli mnogo toga", priča Amos te dodaje da je Gaiman kum njene jedine kćeri Tash (kćer Natashyju Lórien Hawley Tori je dobila s inženjerom zvuka Markom Hawleyjem, za kojeg se udala 2000. godine), koja je za optužbe saznala iz novina, prije svoje majke. Tash i njena rođakinja Kelsey uznemirujuće navode nisu prenijele Amos, već njenom menadžeru Johnu Witherspoonu, koji je nemile vijesti potom priopćio glazbenici.
"Javno nisam ništa komentirala jer...što da kažem? Ja nisam unajmila dadilje. Nisam bila tamo. Nikada nisam upoznala te ljude. Niti sam primila nikakvo pismo, od tisuća pisama koje sam dobila u 33 godine - nikada nisam primila ništa što bi govorilo o Neilu, osim pohvala za njegov rad i to što je taj rad ljudima značio. To je sve što ja znam", komentira Amos, kojoj i nakon 33 godine karijere i šesnaest studijskih albuma obožavatelji i dalje svakodnevno pišu.
Samoj Amos teme vezane za seksualno nasilje nisu strane. Veći dio svoje karijere zalagala se za njegove žrtve. Još ranih devedesetih pridružila se RAINN-u (Rape, Abuse & Incest National Network), najvećoj američkoj organizaciji koja se bori protiv seksualnog nasilja.
Prisjetila se i turobne priče tinejdžerice koju je upoznala kada se ista tijekom njenoga nastupa srušila te je odvedena u backstage. Nakon nastupa, Amos ju je otišla vidjeti, a djevojka joj je ispričala strašnu osobnu priču. Preklinjala ju je da joj da posao kako se ne bi morala vratiti kući gdje ju je očuh silovao, što bi, bila je uvjerena, kad bi se vratila kući, i ponovio. Amos ju je pristala zaposliti, a njen menadžer kontaktirao menadžment u Kaliforniji te mu priopćio njenu odluku, na koju su iz menadžmenta reagirali riječima: ‘uhitit će je zbog otmice‘.
Djevojku više nikada nije vidjela niti o njoj išta čula, no zahvaljujući "dobrim ženama" i "feministicama" iz Atlantic Recordsa povezala se s osnivačem RAINN-a Scottom Berkowitzom.
Je li danas, trideset godina od osnutka RAINN-a, svijet za žene bolje mjesto? "Ne", odgovara Amos objašnjavajući da su se službe ipak poboljšale. Postoje mjesta kojima se žene danas mogu obratiti, a koje je nekad bilo teže pronaći. Spomenute noći kada je upoznala djevojku u nevolji, nije je, veli, imala kamo uputiti.
U aktualnom kontekstu spominje pak administraciju kroz koju se, prema njenom mišljenju, gotovo pa odvija rodni apartheid i u kojem je mizoginija opće mjesto.
"Naprosto nisam mislila da će se žene, nakon prethodne četiri godine Trumpove administracije, s time morati opet suočiti", priča nekoć vatrena crvenokosa, danas riđokosa, pomalo otkačena pjevačica, koja priznaje da ima jedanaest muza, duševnih vodiča, koji joj pomažu u kreativnom radu.
Amos se glazbom bavi od najranije dobi. Prva ljubav nadarenoj je djevojčici bio klavir, koji joj je postao jednim od vjernih pratitelja i tijekom solističke, kantautorske karijere; od debitantskog solo albuma "Little Earthquakes", na kojem su se našle pjesme poput "Crucify", "China", "Winter" do recentnog albuma "Ocean to Ocean".
Već u trećoj godini života Amos je klavir svirala s dvije ruke, a u šestoj je, kao jedna od najmlađih studentica, primljena na Institut Peabody (Johns Hopkins University). Zbog nepodudarnosti u pristupu glazbi, Amos je u dobi od jedanaest godina izgubila stipendiju. Dvije godine kasnije počela je svirati u gay barovima.
Klavir je bio njen "vjerni prijatelj koji je nikada nije razočarao". "On me nikada nije izdao. Ja sam izdala njega", izjavila je referirajući se na razdoblje u svojim dvadesetima tijekom kojeg je s grupom "Y Kant Tori Read" izdala istoimeni album.
Neuspjeh albuma bacio ju je na dno, pripovijeda priznajući da je, dok je prolazila jednim losanđeleškim restoranom, doživjela da joj se ljudi podsmjehuju.
"U tom trenutku, dok su mi se suze slijevale u špagete, rekla sam samoj sebi: ‘Tori, kako si od naprednog djeteta uspjela postati fufa? Billboard je tako okarakterizirao i tu glazbu. To me je probudilo", otkrila je Amos dodavši da je taj moment uslijedio nakon što je godinama zanemarivala svoj instrument i okretala mu leđa‘.
Ipak, bila je to samo prepreka na putu do uspjeha koji su joj donijeli hitovi poput "Cornflake Girl" ili "A Sorta Fairytale".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....