Listopad 2004. godine, ulazim u Waterloo Records u Austinu jednog kasnog popodneva i čujem da se netko odjavljuje s male pozornice pored izloga. Svirka je gotova, a taj koji se pozdravio s publikom bio je ni manje ni više nego John Cale. Požderao bih se od muke što sam propustio taj nastup u Waterloo Recordsu da igrom slučaja Johna Calea nisam tri-četiri mjeseca ranije slušao i gledao uživo u Tvornici kulture pred nekih 300-400 ljudi što je bilo sramotno malo. Koji dan kasnije u Tvornici je nastupio i David Byrne pa se moglo izravno usporediti dva velika inovatora američke (rock) glazbe koji su u New York stigli iz Walesa (Cale) i Škotske (Byrne) da bi tamo izveli "revoluciju", prvi s The Velvet Undergroundom u 60-ima, a...