ZAGREB - Američko stvaralaštvo u izvedbi predvođenoj američkim dirigentom obilježilo je zadnji u nizu koncerata Zagrebačke filharmonije, održan u petak u regionalnom ciklusu “Pika-točka-tačka”.
Koncert je počeo skladbom “Company” Philipa Glassa, skladatelja koji odbija prihvatiti pridanu mu etiketu minimalista. “Company” je izvorno skladan kao gudački kvartet, a Filharmonija ga je u petak izvela u aranžmanu za gudački orkestar. Bila je to vrlo dobra izvedba, a gudači Filharmonije još su se jednom pokazali kao vrsni glazbenici.
Energično i živopisno
Uslijedile su “Četiri parabole” Paula Schönfielda, pomalo eklektično djelo s jasno prepoznatljivim američkim zvukom u kojem se orkestru pridružio njemački pijanist Andreas Boyde, najavljivan kao “gospodin 100.000 volta”, kako ga, prema njegovoj službenoj biografiji, slavi kritika.
Boyde, nažalost, takav nadimak” nije u potpunosti opravdao, u Schönfieldovu djelu čak nije previše došao do izražaja, a publika također nije pokazala pretjerano oduševljenje njegovim nastupom, dok su naelektriziranu izvedbu koju nam je obećao umjesto njega ostvarili Filharmonija i dirigent Jonathan Schiffman u posljednjem dijelu na programu, Trećoj simfoniji Aarona Coplanda.
Ako zanemarimo pokoji manjak koncentracije u dionicama limenih puhača, izvedbu koju je ponudila Zagrebačka filharmonija svakako bismo mogli opisati kao energičnu, angažiranu i živopisnu, s mnogo snage i bogatog zvuka, baš kako odgovara Coplandovu djelu.
Zasluženi pljesak
Uspješnoj izvedbi svakako je pridonio i mladi dirigent Jonathan Schiffman, koji inače redovito ravna izvedbama suvremene glazbe, pa tako i američke. Maestra Schiffmana i glazbenike Zagrebačke filharmonije zagrebačka je publika ispratila zasluženim pljeskom.