Pjevač kojeg smo gledali u posljednjoj premijeri zagrebačkog HNK, u “Stancu” Jakova Gotovca, bariton Marin Čargo (1993.), jedini je budući doktor medicinskih znanosti među zagrebačkim pjevačima. Naime, diplomirao je solo pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u klasi red. prof. Martine Zadro. Dobitnik je tri Rektorove nagrade te jedne Dekanove nagrade, a trenutačno je i student poslijediplomskog doktorskog studija iz područja biomedicine na Medicinskom fakultetu u Splitu. Područje njegova istraživanja je patologija glasa i glasnica u profesionalnih pjevača i studenata.
- U sklopu mog doktorata provode se istraživanja kojima želimo utvrditi zdravlje vokalnog aparata studenata pjevanja, ali i profesionalnih pjevača, tzv. elitnih vokalnih profesionalaca, koji od glasa žive. Pregledom se utvrđuje postoje li laringofaringealni refluks ili neke promjene na samim glasnicama. Akustičkom analizom glasa utvrđuje se kvaliteta glasa, a upitnicima prikupljamo podatke o životnim navikama naših ispitanika, poput prehrane, spavanja, konzumacije alkohola i duhana, bolestima ili uzimanju lijekova te o najčešćim glasovnim teškoćama koje im se javljaju - pojašnjava bariton i budući znanstvenik.
Što će izabrati?
Od početka je, kaže, htio da istraživanja budu vezana uz glas i operne pjevače jer o tome općenito, a naročito u Hrvatskoj, ima malo podataka.
- Prof. Ana Đanić Hadžibegović s KBC-a Rebro pristala je mentorirati i podržala je ideju o profesionalnim klasičnim pjevačima kao ispitanicima. Nakon konzultacija dogovorili smo da se prikupi što više podataka. Pjevače je jako teško dobiti na pregled, a i populacija profesionalnih klasičnih pjevača u Hrvatskoj je jako mala pa kad pristanu sudjelovati u istraživanju, nastojimo “saznati” što više - kaže Marin.
Ovaj simpatični bariton u usponu možda najveći kompliment dobio je kao član vokalnog sastava Sveti Blaž u kojem pjevaju najbolji operni pjevači i oni koji će to tek postati. S druge strane, njegova karijera na pozornici napreduje postupno. Gledali smo ga u više predstava minule sezone. U Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu dosad je nastupio u ulozi Moralèsa (“Carmen”), baruna Douphola i markiza D’Obignyja (“La Traviata”), Sagrestana i Sciarronea (“Tosca”), Périchauda (“Lastavica”), Levija i Begler-bega (“Nikola Šubić Zrinjski”), Commissionera (“Madama Butterfly”), Govornika (“Čarobna frula”), Fiorella (“Seviljski brijač”), Miha (“Stanac”) i Deputata (“Don Carlos”).
- Moj budući izazov trebale bi biti neke konkretnije uloge u Mozartovim operama, ali i belkantističkim naslovima Donizettija i Bellinija. Nažalost, takav repertoar, barem kod nas, ne ide baš često, ali se onda te uloge uče i izrađuju samostalno, uz korepeticiju, jer nikad se ne zna hoće li se i kad pružiti prilika. A tada treba biti spreman. Naravno, tu je još niz manjih i srednjih uloga koje treba pjevati i radi samog repertoara, ali i napretka koji se kroz njih također ostvaruje - objašnjava mladi bariton.
Jedini je Splićanin, solist srednjih uloga, suradnik zagrebačke Opere.
- Dosad nisam surađivao sa splitskim HNK kao solist, ali u splitskom HNK na neki način sve je i počelo. Prije 20 godina smo kao dječji operni zbor Glazbene škole Josipa Hatzea pjevali u operama “Carmen”, “Tosca” i “La bohème” (a onda sam u Zagrebu nastupio baš u “Carmen” i “Tosci”) te na nizu božićnih koncerata u kazalištu, uz orkestar - priča operni pjevač koji se nada da će jednoga dana biti prilike i za neku ulogu u Splitu.
Nastupao je i kao solist u oratorijskim i koncertnim djelima uz Zagrebačku filharmoniju, Dubrovački simfonijski orkestar, Hrvatski barokni ansambl te Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije na raznim manifestacijama. Usavršavao se na brojnim seminarima, od kojih je vrijedno istaknuti masterclass Thomasa Hampsona. Što će na kraju biti njegova profesionalna karijera, medicinska znanost ili pjevanje, pitamo.
- Dosad se, uglavnom, sve što sam striktno planirao nije ostvarilo, ali se onda pokazalo da je ispalo i bolje od plana, pa na tom tragu puštam da se i ova situacija sama kristalizira - kaže.
Samo rad i učenje
Odakle snage, vremena i strpljenja za paralelni slalom u građenju dviju potencijalno velikih karijera?
- Teško pitanje. Sve vrijeme podređeno je radu i jako je malo slobodnog vremena, a snaga se putem skuplja (ha-ha) kad se stigne. Strpljenja je potrebno jako puno, što je ponekad i najteže jer se očekuje sve u vrlo kratkom roku. U pjevanju je to naročito teško jer bez obzira na vježbanje, neke stvari ne dolaze dok tijelo ne “kaže da”. U tim se situacijama nestrpljivošću i upornim forsiranim izvježbavanjem ili preranim upuštanjem u neke uloge postiže samo suprotan efekt, a možda i dugoročni problem - zaključuje Marin Čargo.