Izvođač: Šumski
Pjesma: Prijatelji se sele na selo (2018, Geenger Records)
Album: Ostrvo ledenog kita (2018, Geenger Records)
Zašto nakon ove pandemije razmišljam o selidbi na selo o kojoj pjevaju Šumski?
Kriza je prilika, kaže stara kineska poslovica pa tako i ova kriza, izazvana pandemijom koronavirusa. Ono bez čega do jučer nismo mogli zamisliti život palo nam je u drugi plan, ali smo preko noći shvatili da ne možemo bez pouzdane opskrbe hranom. I zato je baš ovakva kriza prilika da se vratimo poljoprivredi i proizvodnji hrane kao strateškoj hrvatskoj "industriji" za koju imamo dostatnih resursa. Vrteći po glavi takve misli - pa i onu da država potakne osnivanje poljoprivrednih kombinata i seoskih zadruga zatrtih u groznici kapitalizma, veći broj otkupnih stanica i hladnjača, navodnjavanje i pretvaranje neobrađenog zemljišta u obrađene površine te naseljavanje zapuštenih pašnjaka stokom - prisjetih se raznih pjesama.
Te pjesme, naravno, ne odnose se na poljoprivrednu inačicu "Marshallovog plana" nego na razmišljanje pojedinca o drugačijem načinu života. Prva koja mi je pala na pamet je instrumental "Green Onions" (1962) rasno miješane soul grupe Booker T. & MG's. Naslov tog instrumentala više je bio plod slučajnosti nego namjere, ali sjetio sam ga se jer mi je proljeće nezamislivo bez mladog luka pa me jako obradovala vijest o ponovnom otvaranju zelenih tržnica na kojima najviše volim kupovati porvrće i voće. Možda ih i nije trebalo zatvarati jer mislim da je daleko manja šansa pokupiti virus na Utrinskom placu, gdje ipak struji zrak, nego po supermarketu u čijem zatvorenom prostoru ventilacijsko grijanje piči sto na sat.
A i volim podržati domaćeg seljaka i ribara, među kojima su spretniji putem interneta orgaznizirali prodaju i dostavu svojih plodova i proizvoda, no ipak mi to ne može zamijeniti kupovinu povrća na placu ili jagoda na štandovima kakve bi za OPG-ove (i razne njihove proizvode) valjalo uvesti u hrvatske gradove (kao kvartovske mini-placeve). I to trajno, a pogotovo ako se pandemija vrati na jesen. Valjalo bi potaknuti i osnivanje većeg broja "gradskih vrtova", tako da svi koji to žele mogu u njima saditi povrće, zatim urbano pčelarstvo kao u Londonu, Berlinu ili Parizu, a vražičak u meni sanja i o legalnom uzgoju marihuane na balkonu, za vlastite "svemirske kolačiće". Sve je to zdrava hrana.
Možda neke od nas ovo s pandemijom korone nagna da prelomimo u sebi i odlučimo, kako to u današnjoj Pjesmi dana "Prijatelji sele na selo" pjeva grupa Šumski, odseliti na selo. Doduše, ta ritmički ravna Krautrock pjesma je depresivna i ironična, pogotovo u stihovima "Da li si već kupio kartu/Da li si okopao vrt/Da li si upalio vatru/Da li si prevario smrt". Govori i o selidbi na Zapad s kojeg se sada neki ipak vraćaju u Hrvatsku, a i o selidbi na nebo. Ipak, u gradskoj karanteni stihovi iz ste pjesme, "Prijatelji se sele na selo/A neki sreću traže u manjem gradu/Prijatelji sada žive zdravo/Prijatelji jedu zdravu hranu", ne zvuče ironično nego zdravorazumski. Čak i ako iza njih dolazi stih "Prijatelji se povlače u sebe/Prijatelji su daleko od mene".
No, nismo li i u gradovima otuđeni, možda i više nego po selima Zagorja, Istre ili Baranje ili u mjestašcima jadranskih otoka? Sve je to "food for thought", rekla bi engleska fraza, a o tome su pjevali i Rundek u Haustorovoj "Ula ulala" iz 1988. godine ("Pođimo na selo/Tamo još ima mira"), i Ray Davies u "Village Green" Kinksa iz 1968. godine ("Out in the country/Far from all the soot and noise of the city/There's a village green"). Mnoge rock zvijezde već dugo žive na selu, a i nije se Dylan sredinom 60-ih bez razloga povukao na farmu pokraj Woodstocka na kojem 1969. godine nije želio "pobrati vrhnje" tog festivala nego s članovima The Banda radije posadio "plodove" nazvane "The Basement Tapes". A nije ni "naš Dylan", Drago Mlinarec u pjesmi "Grad" (1971) bez razloga otpjevao stih "Sam prolaziš sad/Kroz grad za tebe pust" i potom iz Zagreba odselio u Belu Goricu.