DVANAESTI ALBUM PET SHOP BOYSA

PIŠE ALEKSANDAR DRAGAŠ Jedan od najboljih u ovoj godini, u rangu novog Daft Punka

Ljeto 2013. nije obilovalo interesantnim novim albumima kao što je bio slučaj prethodnih godina, kada famozna ljetna diskografska rupa kao da nije postojala, ali jedan album objavljen u sezoni kiselih krastavaca ipak valja izdvojiti.

To je “Electric”, dvanaesti album Pet Shop Boysa, objavljen nepunih godinu dana nakon prethodnog “Elysisuma”, ujedno i prvi album koji su veterani electro-popa objavili na vlastitoj diskografskoj etiketi x2 te najuspješniji u prolasku na top-listama još od albuma “Very” iz 1993. godine, a slično je i s kritičarskom recepcijom.

Uz “Random Access Memories” Daft Punka, “Electric” Pet Shop Boysa je i jedan od najbolje ocijenjenih albuma ove godine, a pribrojimo li tome i “Delta Machine”, najbolji album Depeche Modea u posljednjih dvadeset godina te više nego solidan, ali i nešto manje zapažen, odnosno bitno manje tiražan album “English Electric” Orchestral Manoeuvres In The Dark, može se zaključiti da je 2013. godina bila plodna godina za legendarne sastave synth-pop glazbe.

Spomenuta revitalizacija, odnosno pomlađivanje synth-popa Pet Shop Boysa još je impresivnije uzme li se u obzir da pjevač Neil Tennant ima 58, a glavni kreator zvuka Chris Lowe 53 godine, što se u okviru današnje elektronske glazbene scene smatra metuzalemskom dobi.

Okorjele noćobdije

No stari majstori su stari majstori koji iznova osvajaju fascinantnim melodijama i onim dobro poznatim gorko-slatkim sentimentom koji je oduvijek krasio synth-pop himne Pet Shop Boysa.

Taj koktel uzbuđenja i sjete posebice je došao do izražaja u iznenađujuće efektnoj obradi “Last To Die” Brucea Springsteena te autorskim skladbama “Love Is A Bourgeois Construct” i “Thursday”.

Za ljude kojima bi vrhunac zabave mogle biti serije na BBC-u, Tennant i Lowe zvuče poput okorjelih noćobdija kadrih nightclubbing pretočiti u zavodljive i elegantne skladbe o žudnji, neostvarenim ljubavnim avanturama i srcolomstvu. Bili su i ostali majstori mekog pretapanja zanosnih melodija, plesnih ritmova i lirike kojom trash uzdižu na nivo umjetnosti.

Postojani temelji

Zahvaljujući i 37-godišnjem producentu Stuartu Priceu koji je radio s Madonnom, Killersima, Sealom i remiksirao singlove brojnih drugih izvođača, dogodio se i efektan spoj synth-popa 80-ih, odnosno pomalo antiknih sintesajzera s recentnom elektronic dance produkcijom pri čemu su Pet Shop Boysi ostali prepoznatljivi i svoji, ali se i zgodno modernizirali baš poput Daft Punka i Depeche Modea koji su na svoj način nedavno izveli nešto slično.

Izgleda da su synth-pop temelji iz 80-ih, ne samo Pet Shop Boysa nego i dobrog dijela elektronske glazbe današnjice i dalje postojani, a izdanja koja s njima korespondiraju zanimljivija od tipičnih house/R&B/dance singlova za jednokratnu uporabu monster DJ-a poput Davida Guette ili ultrapopularnih pjevačica poput Rihanne.

Mnogo dobre nove elektronske glazbe

Cijeli spektar elektronske glazbe u velikoj je ekspanziji, DJ zarađuju više nego koncertni izvođači, festivali s takvom glazbenom ponudom u rasponu od “undergrounda” preko “šminkerskih” do “stadionskih” premrežili su cijeli svijet kao i hitovi dance glazbe na top-listama najprodavanijih singlova i najemitiranijih pjesama.

Ta ekspanzija traje već nekoliko sezona, no ove godine dogodio se i niz cjelovitih albuma novih vedeta elektronske plesne glazbe pa osim što bilježe visoka mjesta na top-listama najprodavanijih izdanja, prvijenci “Settle” i “Home” britanskih electronic dance sastava Disclosure i Rudimental te drugi album “Overgrown” britanskog dubstep kantautora Jamesa Blakea pobiru i opravdane hvalospjeve ili barem solidne ocjene glazbene kritike.

U nisku zanimljivih ovogodišnjih samostalnih albuma elektronske glazbe valja ubrojiti i tiražno manje uspješne naslove “Tomorrow’s Harvest” Boards of Canada, “Slow Focus” Fuck Buttonsa i “Off The Record” njemačkog veterana Karla Bartosa, koji je nekoć bio član Kraftwerka čiji novi album nikako da dočekamo.

Electro-rock album “Howlin” australskog sastava Jagwar Ma izuzetno hvali i Noel Gallagher, no australski duo Empire Of The Sun nije na drugom albumu “Ice On The Dune” zabljesnuo kao na zavodljivom prvijencu “Walking On A Dream”, a poklonici elektronske dance glazbe pitaju se kad će napokon dočekati drugi album australskih mixtape luđaka The Avalanches, od čijeg je briljantnog debija “Since I Left You” prošlo već predugih 13 godina.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
05. studeni 2024 13:33