Bend koji je svojom muzikom obilježio životne stavove i razmišljanja nekoliko generacija svakako pripada u 'ladicu' kultnog benda. Partibrejkersi su u toj ladici nešto više od toga, jer je to bend koji i dalje raste na svojim stavovima i muzički dostojanstveno zreli, poput flaše dobrog vina.
Koncertnu izvedbu njihovih najpoznatijih pjesama sinoć u zagrebačkoj Tvornici svakako se isplatilo pogledati jer to nikako nije bilo samo rutinsko odsviravanje dobro poznatog materijala, već himnični voodoo ritual stratosferskog lansiranja poetskih kanona 'Hiljadu godina', 'Kreni prema meni', 'Put', 'Ono što pokušavam sad', 'Ulični hodač'...
Brejkersi, pojačani mladim snagama, bili su na svom vrhu. Bio je to panoramski let kroz nekoliko desetljeća nepokolebljivog, beskompromisnog rokenrola, od ječavih i vrištećih gitarskih solaža iz mladih dana, do dubljih i grubljih tonova zrele dobi s kasnijih albuma, sve do predstavljanja materijala s nadolazećeg 'Sirotinjskog carstva'... Kad nečija poezija izdrži test tolikih proteklih vremena, a čini se da smo od prvog albuma (iz 1985.!) proživjeli nekoliko različitih života, tada nema nikakve sumnje - radi se o trajnoj vrijednosti.
Sportski rječnikom sažeto, radilo se o nekoliko biseva, uz neizostavno Canetovo društveno-političko podbadanje na kraju ('Nemojte da vas prevare'), starci su se dobro držali, kako oni na stejdžu, tako i oni ispred njega, gomila nije bila toliko "hipnotisana" kao što je to zagrebačka publika znala biti, ali vjerojatno je shvatljivo da smo svi malo trijezniji i oprezniji u ovim godinama. Dvorana je bila krcata, i, kako je zaključio sam Cane, bio je to - rokenrol. Lekcija je održana. 'Nađi nekog tko te voli, spasi svoj život goli'.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....