Pakleni rock’n’roll stroj Josha Hommea

Kad vidite i čujete Queens Of The Stone Age na pozornici ili kad vas drmnu “Feel Good Hit Of The Summer” i “No One Knows”, shvatite da na svijetu danas baš i nema mnogo tako monumentalnih rock bendova , iako je posrijedi ponajprije alter-ego Josha Hommea, a ne čvrsta formacija kakva je bio kultni stoner-rock sastav Kyuss.

Homme je otpustio i ostatak glazbenika koji su svirali s njime posljednjih desetak godina te novi, šesti album “...Like Clockwork” osmislio po recepturi remek-djela “Rated R” i “Songs For The Deaf”. Od petog, ne baš uspješnog i upečatljivog uratka “Era Vulgaris” prošlo je šest godina.

Homme ih je popunio produkcijom Arctic Monkeysa, snimanjem s Eagles of Death Metal, istoimenim prvijencem supergrupe Them Crooked Vultures koju uz njega čine Dave Grohl i John Paul Jones te operacijom koljena na kojoj je zamalo umro.

U braku s punk pjevačicom Brody Dalle (The Distillers, Spinnerette) postao je odgovoran tata sedmogodišnje kćerke i dvogodišnjeg sina, ali QOTSA nije postala arena-rock sastav s pop appealom. Hitovi koji su do vrha top lista i viših naklada doveli The White Stripese i Kings Of Leon izostali su, a završen je i ugovor s moćnim Interscopeom. Status grupe vjerojatno neće, unatoč prestižnim pozicijama na open-air festivalima, jakim pjesmama i zalaganju neovisne diskografske kuće Matador, promijeniti ni “...Like Clockwork”. Hommeove su pjesme, iako s pamtljivim refrenima, preteške pa i preuvrnute za današnju masovnu publiku. Čak i kad u njima sviraju ili pjevaju Dave Grohl čije bubnjanje omogućava mnogo širi stilski spektar nego na “Eri Vulgaris”, stari kompanjon Mark Lanegan, Hommeov štićenik Alex Turner iz Arctic Monkeysa, Trent Reznor iz Nine Inch Nailsa i, vjerovali ili ne, Jake Shears iz Scissors Sistersa te Elton John za klavirom u nevjerojatnoj “Fairweather Ground”.

Vratio se čak i Nick Oliveri, doduše ne kao basist nego kao gostujući prateći vokalist.

Prije četrdesetak godina ovakve albume, uz napomenu da “...Like Clockwork” nije retro ili staromodan publika je gutala bez problema, guštala i proučavala mjesecima, a onda ih još desetljećima uzdisala u nebesa.

Premda će proći solidno, “...Like Clockwork” neće postati bestselerom druge dekade 21. stoljeća. Šteta, jer zahvaljujući kompleksnosti, preciznosti, elastičnosti svirke povremeno zategnute do pucanja, razvoju elegantnih melodija ponad robusnih rifova, falsetu koji u tako teškoj glazbi zvuči poput anđeoskog glasa nad stratištem te kontrapuktiranju nježnog klavira i ritam-sekcije čija tutnjava može srušiti kuću, apsolutno zaslužuje da ga se hvali, gotovo poput ključnih djela The Stoogesa, The Doorsa, Creama, Led Zeppelina, Black Sabbatha, Neila Younga , Davida Bowieja, Black Flaga, Hüsker Dü, Nirvane ili barem prva dva albuma Queens of The Stone Age.