Pa tko su, dovraga Endless Boogie, vjerojatno se pitate. Odgovor je toliko prozaičan da je u njega teško povjerovati...

Na koncertu The Culta na Šalati frend koji me je do prije dva tjedna uporno noagovarao da i bez ulaznice krenem s njim na Springsteenov koncert u Beč izveo je salto mortale. Reče mi da je svoju ulaznicu za to Springsteenovo ukazanje u Beču prodao kako bi mogao ostati u Zagrebu i otići u Vintage Industrial Bar na nastup njujorškog benda Endless Boogie. Jest da stilski gledano Endless Boogiie i Bruce Springsteen baš i nemaju nekih dodirnih točaka, osim što izvode rock, ali bolju reklamu - da netko proda svoju ulaznicu za Springsteena kako bi umjesto toga mogao otići na Endless Boogie - ne bi smislio ni neki marketinški mag.

Pa tko su dovraga Endless Boogie, vjerojatno se pitate. Odgovor je toliko prozaičan da je u njega teško povjerovati. Nikakvi čudotvorci nego četiri frenda koji rade u Matador Recordsu, a od kojih je najstariji Paul "Top Dollar" Major (r. 1954. u Kentuckyju) već desteljćima faca u njujorškim krugovima kolekcionara LP ploča koji je svoj mail-order poslić s prodajom vinila započeo malo nakon što su Ramonesi zarolali punk u CBGB-u. Endless Boggie, nazvani po istoimenoj pjesmi velikog bluzmena Johna Lee Hookera, postoje od 1997., ali prve četiri godine samo su jammali u prostoriji za vježbanje bez želje za nastupima pred publikom što su obavili tek 2001. kao predgrupa Stephena Malkmusa iz Pavementa, jedne od najvećih uzdanica Matador Recordsa. U doba kad više nitko nije vjerovao u LP ploče, 2005. godine objavljuju dva albuma ("Vol. 1" i "Vol. 2") samo na tom formatu, no prava diskografija započinje im tek albumom "Focus Level" (2008) da bi za sada posljednji, šesti po redu "Admonitions" objavili 2021. godine.

Pjesme im sadrže vrlo malo stihova, otpjevanih u maniri Iggyja Popa i Alana Vege, a glavni sastojak Endless Boogieja je kako i ime benda sugerira - "beskonačni boogie". No nije posrijedi dosadna i zamorna vrtnja u krug nego magični i hipnotični jamming u kojima se svako toliko pojavljuju varijacije i izmjene koje pomnijeg slušatelja mogu dovesti u stanje transa. Nešto slično rade i Tinariwen iz Malija, ali oružje Endless Boogieja ipak je drugačije. Zamislite Canned Heat kako se s Woodstocka transformiraju u Can iz Kölna, odnosno kako se blues-rock stapa s Krautrockom pa poveznicu između The Velvet Undergrounda i Creama, sponu između The Stoogesa i Spacemen 3, tajnu vezu između ZZ Topa i Neu!, taljenje psihodelije Quicksilver Messenger Servicea i garage-rocka Blue Cheera, sudar The Grateful Deada i Captain Beefhearta usred pustinje Mojave u kojoj su pod utjecajem ludih gljiva svirali dok nisu pali s nogu od umora i žeđi ili kozmički susret Hawkwinda i Hendrixa koji se nažalost nije dogodio. Endless Boogie bi mogao ili trebao biti i najveći stoner-rock bend na svijetu, ali ni to se nažalost nije dogodilo, no nemojte da vam se zbog toga ne dogodi njihov koncertu Vintage Industrial Baru.