Trinaest godina nakon drugog albuma "Gdje se sastaju luđaci" stigao je treći, povratnički album zagrebačkog šansonijerskog i kantautorskog indie-rock sastava Mika Male, što asocira i na jako dugu diskografsku stanku u radu Mayalesa. No dok su Mayales na drugom albumu "2" (2012.) bili radikalno zakrenuli kurs u odnosu na debi "Svima želim raj za sve" (1999.), album "Teško ćemo sami" sugerira da su Mika Male nastavili gdje su stali. S obzirom na to da su većini ionako ispali iz fokusa, to nužno nije loše. Nema velikih iznenađenja, a raduje me što su Mika Male, čiji frontmen Orlan Tus i danas vokalno i načinom pjevanja zvuči poput pobratima Marka Eitzela (American Music Club) i Billa Callahana, dojmljiviji i dublji u odnosu na prva dva albuma. "Teško ćemo sami" sačinjen je od osam pjesama u 32 minute trajanja i to je dobra odluka jer time album diše, a i tišina je bitan sastojak dominantno akustičnih skladbi sa zavodljivom međuigrom akustične gitare, prigušene ritam-sekcije, glasovira, violine, flaute i trube. Orlanova lirika je ispovjedna, vokal sugestivniji, iako i danas više priča negoli pjeva, a teme duboko osobne, ali i dovoljno univerzalne da se slušatelj, kojem se Mika Male nenametljivo zavlače pod kožu, s bendom poistovjeti ili ga barem prihvati kao supatnike u weltschmerzu.
MIKA MALE
Teško ćemo sami
Dallas
žanr: indie-rock/šansona
ocjena: 3 i pol
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....