Negdje poslije reintegracije, u Vukovaru s dvije, tri obnovljene kuće, još se osjećao ustajali miris rata; novinari su stigli autobusom, skupa s konzervatorima, kroz prozor gledajući i poneku ispruženu ruku s tri prsta. U devastiranom dvorcu Eltz bila je izložbica pa iscrpljujuća prepirka konzervatora oko principa obnove grada, koji je jedva disao dok se struka natezala. Malo dalje, iza nepokošene trave, korova, koracima iza polumrtvog dvorca, tekao je Dunav, tih, modar, nepatvoreno lijep. Nije se čuo ljudski glas, ali uz Dunav ćutilo se obećanje života.
Ove godine navršava se 150 godina otkad je glazbeni kritičar Eduard Hanslick Straussov najčuveniji svjetski valcer, posvećen Dunavu, nazvao "marseljezom mira", pa i zato što su nezahvalne povijesne okolnosti pratile vrijeme kada ga je Johan Strauss II. skladao.
"An der schönen blauen Donau" prvi put javno je izveden 15. veljače 1867. No većini ljudi, pa i onima iz svijeta hrvatske glazbe, uglavnom je promaknuo podatak, jer ga je i Beč danas malo sakrio, da je skladbu Strauss izvorno skladao za zbor, a tekst je napisao jedan bečki šaljivdžija, a orkestralna verzija nastala je kasnije.
Dakle, skladbu je na praizvedbi 1867. izvelo Bečko muško pjevačko društvo, zajedno s vojnim glazbenicima 42. pješačke pukovnije, u prostorijama javnog kupališta Dianabad, koje je pročeljem gledalo na Dunavski kanal. Na prvoj izvedbi zborom i instrumentalistima dirigirao je Rudolph Weinwurm, kažu dostupni izvori.
Povijesne okolnosti koje su pratile praizvedbu u epizodi koja tek slijedi novog HTV-ova serijala "Klasika za svaki dan" protumačio je dr. Eduard Strauss, potomak glazbene loze.
- Valcer koji dira u srce bilo je prvo djelo Johanna Straussa mlađeg za vokale. Kompozicija za muški zbor nastala je u nezgodnoj situaciji: 1866. Austrija je izgubila od Pruske. Vladala je velika tuga: osim vojnog poraza, Beč je pogodio krah burze i kolera. Ples je bio zabranjen, pa je Strauss napisao nešto za zbor. Tekst koji je pratio skladbu bio je ironičan i sarkastičan - rekao je za HTV čuvar baštine Straussovih.
Valcer je konkretno nastao u vrijeme bitke kod Kraljičinog Gradca (mjesto u današnjoj Češkoj Republici, češ. Hradec Králové, njem. Königgrätz) koja je pogubno završila za vojsku Njemačkoga Carstva, kako nam je detaljnije objasnio u materiju upućeni dirigent Darijan Ivezić, koji je određene godine karijere proveo na njemačkom govornom području, u Münchenu.
- Prvotni je tekst za Straussa napisao Josef Weyl, prevoditelj i pisac, mahom humorističnog i satiričnog rukopisa, član Bečke muške pjevačke zajednice (njem. Wiener Männergesang-Verein). Tekst na bezbrižan način odvraća misli od velikih gubitaka, pozivajući puk na slavlje maskenbala. Johann Strauss ml. ubrzo osnovnu glazbenu ideju razvija u dulju instrumentalnu kompoziciju za simfonijski orkestar, u kojem se obliku izvodi do dan-danas, a sastavni je dio mnogih božićnih i novogodišnjih koncerata, jedan od dva tradicionalna dodatka na najpoznatijem novogodišnjem koncertu u svijetu, onome Bečke filharmonije što se 1. siječnja održava u Bečkom glazbenom zavodu.
Tek 1889. na melodiju izvornog valcera za muški zbor austrijski kompozitor i pisac Franz von Gerneth napisao je drugi tekst "Donau so blau" (Dunav, tako plav). Drugi je tekst himničniji i rodoljubniji, opisuje snagu i moć rijeke na koju se oslanja nekoliko glavnih gradova današnjih država; na hrvatskom jeziku imena svih glavnih gradova počinju istim slovom - Beč, Beograd, Bratislava i Budimpešta. Drugi je tekst (njegova izvedba dostupna je na YouTubeu) prikladniji za izvođenje u krajevima uz Dunav, posebno njemačkog govornog područja te je dijelom njihove baštine i ponosa - objasnio je Darijan Ivezić.
Dostupni izvori kažu da je Strauss valcer prilagođen u orkestralnu verziju predstavio na Svjetskom sajmu u Parizu 1867. godine, gdje je "Na lijepom plavom Dunavu" postigao prvi veliki uspjeh kao instrumentalno djelo. Iste je godine imao orkestralnu praizvedbu u New Yorku, te zborsku u Covent Gardenu, što ne čudi jer je Strauss mlađi bio pop-zvijezda svog vremena, a "Na lijepom plavom Dunavu" bio je globalni hit.
Neslužbena austrijska himna imala je i čuvenu epizodu u filmu, Stanley Kubrick je valcer uvrstio u "2001: Odiseju u svemiru". Nakon prapovijesnog majmuna koji baca kost uz partituru Richarda Straussa čovječanstvo skače u svemirsku budućnost uz valcer Johanna Straussa mlađeg.
Beč iz nepoznatih razloga danas stavlja u drugi plan zborsku verziju "Na lijepom plavom Dunavu", s kojom se nije, primjerice, susrela intendantica Iva Hraste Sočo kada je bila diplomatsko lice u Austriji. Na YouTubeu je dostupna jedna verzija s hrvatskim tekstom, prijevodom za koji piše da ga je izveo Zbor HRT-a, no današnji dirigent Zbora Tomislav Fačini nije se, kaže, konkretno susreo sa zborskom partiturom. "Bilo bi zanimljivo uživo čuti i izvornu, Weylovu, verziju za muški zbor, kao raritet i drugačiji pogled na valcer jednog od najvećih majstora bečkog stila druge polovice 19. stoljeća Johanna Straussa mlađeg, sina Johanna Straussa, koji i sam broji nekoliko stotina valcera, polki, galopa i marševa", kaže Ivezić. Weyl se smatrao posljednjim predstavnikom starog bečkog humora, pa je napisao prpošni dijalog između tenorske i basovske i baritonske sekcije, koji je za Jutarnji preveo Darijan Ivezić.
Njemački
Wiener, seid froh. - Oho, wieso?
No-so blickt nur um... - I bitt, warum?
Ein Schimmer des Lichts... - Wir seh‘n noch nichts!
Ei, Fasching ist da! - Ach so, na ja!
Drum trotzet der Zeit.... - O Gott, die Zeit!
Der Trübseligkeit! - Ah! Da wär‘ g‘scheit!
Was nutzt das Bedauern, das Trauern,
Drum froh und lustig sein!
Hrvatski
Bečani, budite radosni. - Ah, kako?
Ta pogledajte samo... - Molim, što?
Pa ta svjetlost... - Ništa ne vidimo!
To maskenbal je! - Ah da, pa jasno!
Unatoč vremenima... - Kakvim vremenima!
Vremenima bez nade. - Da, to bilo bi mudro!
Čemu sve brige i sva žalost,
bolje je biti veseo i radostan!