DRAŽEN SIRIŠČEVIĆ

‘O smjeni me obavijestila šefica gradske kulture Emina Višnić samo par minuta prije objave. Toliko o njihovoj komunikaciji s ravnateljima‘

Dražen Siriščević, ravnatelj koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog 

 Darko Tomaš/Cropix
‘O mogućim problemima poslovanja i propustima Upravno vijeće nikada sa mnom nije razgovaralo. Niti pročelnica, još manje gradonačelnik‘

Do pisanja ovog nastavka o nemilom i teško shvatljivom najavljenom otkazu ravnatelju Koncertne dvorane Lisinski Draženu Siriščeviću on još nije dobio službenu odluku Grada. U kuloarima se već naveliko kalkulira s imenima mogućeg nasljednika, a Jutarnji i dalje propituje okolnosti cijele priče. U njoj nije sporno da gradonačelnik smjenjuje kadrove svoga prethodnika, no zašto to čini s onima koji su uspješno radili nije jasno. Jasna je samo čudovišna i brutalna manira kojom se to čini uz pomoć dlake u jajetu koja se pronalazi financijski i programski superuspješnom ravnatelju. Dlaku u konačnici nalazi Upravno vijeće Dvorane čije je mišljenje relevantno za gradonačelnikovu odluku.

Tko čini aktualno Upravno vijeće koje je pronašlo nepravilnosti u ravnateljevu radu? Na čelu mu je violinist i pedagog Goran Končar, a članovi su dramska umjetnica i saborska zastupnica Možemo! Urša Raukar Gamulin te još tri nepoznata imena. Jedno pripada pravnici i voditeljica ljudskih resursa Dvorane, osobi koja prije rada u Lisinskom nije imala nikakvo relevantno iskustvo, drugo ime je geografa i aktivista koji je do prije nekoliko godina bio pomoćni radnik u Dvorani da bi prije nekoliko mjeeci pod hitno bio promoviran u inspicijenta, a treće pripada nastavnici glazbe koja je u glasanju o otkazu jedina ostala suzdržana. Društvo koje preporučuje otkaz nije dakle bogzna kako reprezentativno jer osim Končara i nastavnice glazbe baš nitko od članova nema stručnih prerogativa baviti se ravnateljevim radom u cjelini, a to je prije svega program. Glazba! Možda su geograf i pravnica išli u muzičku školu, gospođa Raukar Gamulin svakako jest, no to još nije dovoljno za stručno mišljenje. Zbog toga se ono ni ne bavi onim najvažnijim, već traži onu dlaku u jajetu koja u slučaju Siriščevića nipošto nije dovoljna za pokvareni omlet. Međutim, dovoljna je političkim alirama koje će kao i uvijek kod nas pobijediti, svaki put kad se promijeni vlast. Sve počinje uvijek ispočetka, a dobrobiti koje ostavlja prethodnik treba pod svaku cijenu zatrti. O "grijesima" i dobrobiti koje ostavlja Dražen Siriščević još će se i pisati i govoriti, no ovo prvo poglavlje ružne i tužne priče valja zatvoriti s tri pitanja koja smo mu postavili.

Jeste li imali ikakvih naznaka o smjeni? Navodno ste saznali iz medija. Da li ste razgovarali s gradonačelnikom?

- O prijedlogu mojega razrješenja doista sam saznao iz medija, kao gotovo i o samome razrješenju. Istina, nekoliko minuta prije gradonačelnikove presice nazvala me telefonom pročelnica Emina Višnić izvijestivši me o gradonačelnikovoj odluci. Toliko o suradnji i komunikaciji vlasti s ravnateljem jedne ustanove.

Sudeći prema odjeku javnosti ona je uz vas. Mislim da bi i odgovori anonimne publike bili isti. Razlozi Upravnog vijeća koje je dalo mišljenje o mogućoj smjeni mogu biti samo djelomično točni, no oni uopće ne govore o pozitivnom stanju blagajne a ni o vrhunskim programima klasične glazbe, dakle o dva najvažnija aspekta djelovanja jednog ravnatelja. Što vi mislite, zbog čega vas smjenjuju?

- O mogućim problemima poslovanja, važnosti i značenju možebitnih propusta koji bi mogli dovesti čak do mojeg razrješenja, nikada sa mnom Upravno vijeće nije na taj način razgovaralo, predlagalo neka rješenja ili savjetovalo. Nije niti pročelnica, a s gradonačelnikom nikada uopće nisam dobio priliku razgovarati, unatoč molbama.

Ono za što me se tereti odbacio sam pisanim očitovanjem argumentirano i kategorički. Nisu to nikakve ozbiljne optužbe, kako se navodi i često ponavlja, nego ishitrene, paušalne, iskonstruirane primjedbe i očevidne manipulacije s kojima iz samo sebi znanih razloga Upravno vijeće želi obezvrijediti uspješan rad i odlične rezultate, a koje su "ni krivi ni dužni" zatekli u Lisinskom i s kojima se nisu mogli pomiriti. Nepovjerenje umjesto suradnje bila je konstanta njihova djelovanja od samoga početka. Gospodin Končar mudro zbori kada kaže da "treba sačuvati Dvoranu". Tu se slažemo, pitanje je samo od koga.

Pred mirovinom ste, ali ne mirujete. Dospijevate režirati opere. Ako doista odete iz Lisinskog, kao bivši dugogodišnji ravnatelj biste li se vratili u Dvoranu kao redatelj nekog projekta?

- Odgovor na to i druga pitanja dopustite mi dati tek kada dobijem pisanu odluku o razrješenju kao i njezino jasno obrazloženje. Ne mislim o mirovini, nju treba zaslužiti, a preda mnom je još toliko toga što bih želio ostvariti, što sanjam i planiram, nadam se dosegnuti. Kažu mi da se s ponosom mogu osvrnuti na postignuto, ali zašto bih se uopće osvrtao, kada je uzbudljivije gledati u budućnost u koju vjerujem. Da, imam puno zamisli kao redatelj i kao producent. Ima ih koje su vezane za Lisinski. Nitko mi Dvoranu ne može oteti. Bit ću uvijek u Lisinskom, ovako ili onako, kada ja to budem želio i odlučio.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 05:41