NATJECANJE 'SVETISLAV STANČIĆ' Strogi žiri odlučio: nema prve nagrade

Nekako kiseli okus ostaje kada se na jednom međunarodnom natjecanju otprilike niže srednje kategorije važnosti među bezbrojnima koja se održavaju u svijetu ne dodijeli prva nagrada kao na upravo okončanom 5. EPTA međunarodnom pijanističkom natjecanju Svetislav Stančić. Da nitko nije u tri naporne etape do te mjere odskakao da bi zaslužio prvu nagradu u iznosu od 40.000 kuna, odlučio je međunarodni ocjenjivački sud sastavljen od doista uglednih pijanista i pedagoga.

Natjecanje Stančić je tako ostalo bez svoje glavne zvijezde ili se ona po prosudbi ocjenjivačkog suda nije nazirala. EPTA-u (Europsko udruženje profesora klavira) u žiriju je zastupala Ida Gamulin koju ovdašnja publika ponajviše poznaje po marljivom zalaganju za opus Dore Pejačević, a žirijem je predsjedao Dmitrij Baškirov, kojega pak ljubitelji pijanizma uživo znaju s ranijih gostovanja. Bio je tu i Eugen Indjić, Dubravka Tomšič i neumorna Pavica Gvozdić. Svi članovi su umjetnici s karijerom i s pedagoškim iskustvom. I pokazalo se da su strogi, suočivši mlade pijaniste s visokim kriterijima ocjena u izvedbi opširna i zahtjevnoga programa u tri etape.

Pobjednik, odnosno dobitnik druge nagrade je iskusni (1984.) ruski pijanist Daniil Cvetkov. Njegovo glasno, odrješito i uvjerljivo sviranje cijeni i publika koja mu je dala svoje glasove. Četvrta i druga nagrada nisu dodijeljene dok su treću podijelili Petar Klasan i Aljoša Jurinić koje upućeniji već poznaju. Malo se, čini se, i prišparalo na fondu nagrada koji ukupno iznosi 74.000 kuna pa je zato Petru Klasanu i Aljoši Juriniću sigurno dobrodošlo tisuću eura kojima ih je nagradila Klavirska kuća Heferer, kao i koncert s Dubrovačkim simfonsijkim orkestrom. Predajući im tu nagradu, doajen Vladimir Krpan ih je potaknuo rekavši da je s tim orkestrom počeo Ivo Pogorelić.

Utješno su diplome i pregršt notnih izdanja hrvatskih autora među pet finalista - koji su na subotnjoj i nedjeljnoj matineji u Lisinskom u isključivo muškom finalu nastupili uz Simfonijski orkestar HRT-a bolno klimavih drvenih puhača i dirigenta Uroša Lajovica - zaslužili Stipe Bilić i Danilo Saienko, a nagradu za obveznu izvedbu hrvatskog autora, skladbu Mariposa de luz, Leptir svjetla, Davorina Kempfa rumunjska pijanistica Adela Liculescu.

Uz međunarodna natjecanja: Janigro za violončeliste, Huml za violiniste i osobito Matačić za dirigente, u ovom je petom godištu Stančića bio zabrinjavajuće mali broj kandidata pa se ono skoro pretvorilo u domaće, hrvatsko natjecanje neloše i nadarene mladosti koja traži svoje mjesto.

Naime, ukupno ih se prijavilo niti trideset, a pristupilo manje od dvadeset, među kandidatima je potpuno izostao zapad Europe, a uvriježena navala Istoka je izostala: tek sporadični kandidati. Primjećuje se da s količinom nagrada na glazbenim natjecanjima - iako su ionako, kao sva umjetnička, dikutabilna - gube snagu, pa čak i ona najpoznatija. Nagrada na Chopinu, Čajkovskom, Van Cliburnu ili Kraljici Elizabeti više ne donose zajamčeni uspjeh.