NAPOKON POVRATAK PRAVIH GUNS N' ROSESA Na radost fanova, Slash i Axl zakopali su ratnu sjekiru

Ako je nešto obilježilo glazbenu industriju u proteklih petnaestak godina, onda su to reunioni, odnosno ponovna okupljanja nekoć velikih bendova.

Pokazalo se da je publika gladna koncerata “starih” heroja, a na listi najpriželjkivanijih reuniona čelno mjesto drže Guns N’ Roses. Doduše, Slash je prošlo ljeto nastupio na Šalati, Gunsi prije nekoliko godina u Areni, a tako je bilo i diljem svijeta.

Otvorena pitanja

Unatoč tome, postava Gunsa doživljavala se krnjom kao i Queen s Paulom Rodgersom iz Bad Company ili The Doors s Ianom Astburyjem iz The Culta. Takav dojam nije izbrisao ni album Gunsa “Chinese Democracy” (2008.) koji je stajao 13 milijuna dolara, a čekao se poput drugog dolaska Isusa Krista, odnosno albumi Slasha te Velvet Revolvera. Stoga se ponovno okupljanje Gunsa u postavi koja bi uključivala i Slasha i Axla doimalo poput svetoga grala rock-glazbe.

Ipak, nakon dvadeset i tri godine od posljednjeg nastupa Gunsa u čijoj su postavi bili i Slash i Axl, donedavno nemoguća misija pomirenja jednog od najglasovitijih tandema rocka mogla bi biti privedena kraju i okrunjena nastupima u travnju na američkom megafestivalu Coachella.

Ulaznice za Coachellu s potvrdom o navedenim nastupima Gunsa, čiji honorar za tu prigodu navodno iznosi više od 3 milijuna po koncertu, već su u prodaji, no neka pitanja ostaju otvorena. Primjerice, znamo da će Tommyja Stinsona iz The Replacementsa zamijeniti originalni basist Duff McKagan, no hoće li se u reunion postavi Gunsa naći i ritam-gitarist Izzy Stradlin koji je bend napustio 1991. godine ili će se na njegovu “radnom mjestu” ponovo naći Gilby Clarke ili netko treći, nije poznato, kao ni to hoće li po bubnjevima udarati Matt Sorum, Steven Adler ili Frank Ferrer.

Nadalje, nema informacija o eventualnoj stadionskoj turneji za koju bi ulaznice vjerojatno planule u hipu, no naivno je očekivati da su se Axl i Slash pomirili samo za dva festivalska nastupa, ali s Gunsima se nikad ne zna jer između njih dvojice štošta u hipu može poći po zlu.

Ono što zasad ne treba očekivati je novi album na kojem bi radili i Slash i Axl jer reunioni su uglavnom utemeljeni na koncertima s repertoarom dobro poznatih hitova kojima Gunsi ionako obiluju još iz vremena kad su bili jedna od najvećih i najtiražnijih rock-grupa kojoj ni njezin antipod Nirvana nije uspjela pomutiti poslove.

Imali su kredibilitet

Tada, krajem 80-ih i početkom 90-ih moj je odabir uvijek bio Nirvana, nikada Gunsi jer su mi se činili samo nešto prljavijim, bučnijim i žešćim odjeljkom kalifornijske takozvane hair-metal scene koja se iz brojnih razloga mogla zvati i pudlica-rock ili invazija mladića u tajicama.

No, moram priznati da mi je već i tada, ali ne bih to priznao ni frendu Pišti s kojim sam koncem 80-ih i početkom 90-ih vodio teške debate o tome zašto je Nirvana pravi rock’n’roll, a ne Gunsi, njihov debi album “Appetite For Destruction” (1987.) zapeo za uho kao u to doba rijetko moćan i prljav hard rock-album. Koliko god glorificirali sve ono što je oduvijek u fokusu macho ili cock, odnosno hard rocka - žene, cuga, droga i automobili - bilo je u Gunsima i nešto opasnog i prijetećeg, pankerski autodestruktivnog, nervoznog i bijesnog. Ako ih baš i nisam volio - mada je “Welcome To The Jungle” jedan od najjačih hard rock-singlova svih vremena, točno na pola puta između Led Zeppelina i Rose Tattoo - moram priznati da sam im vjerovao.

Imali su kredibilitet i muda, a i interakcija između Axla i Slasha bila je gotovo na razini interakcije između Planta i Pagea ili barem one između Tylera i Perryja iz Aerosmitha, što je uz AC/DC također jedan od ključnih uzora Gunsa.

Nepotpuna slika

No, početkom 90-ih albumi “Use Your Illusion” (I & II), unatoč dojmljivim momentima, činili su se prenapuhanima, glomaznima pa i poput metastaze rocka koji je kroz grunge-rock eksploziju definitivno krenuo drugim pravcem. Bilo je početkom 90-ih u rocku niz zanimljivijih imena od Gunsa, ma koliko su tada razvaljivali stadione, ali sada je situacija takva da se čak i ja, ne im baš sklon, radujem pomirenju Axla i Slasha, odnosno mogućoj turneji Gunsa.

Bit će zanimljivo vidjeti i čuti nekoć autodestruktivne Gunse kao veteranski hard rock-bend, što je uloga o kojoj vjerojatno nikada nisu ni sanjali, no slika će biti nepotpuna ako Slash i Axl ne prionu na pisanje i snimanje pjesama za novi album.