Navikli smo kroz godine prisustvovati koncertima na raznim lokacijama van uobičajenih klubova, koncertnih i sportskih dvorana ili open-air pozrnica, no predstojeći nastup sisačke surf-rock grupe LHD u Klinici za psihijatriju Vrapče, 06. lipnja 2024. godine u 17.00 sati, lokacijski se izdvaja od svega na što smo navikli kad su posrijedi koncerti. Broj mjesta za koncert je ograničen, a prijave se primaju do 04. lipnja.
Nije to slučajno nego pomno promišljeno jer će LHD u povodu Dana duševnih bolesti u Vrapču i liječničkog simpozija “Pravo na optimalno liječenje – biopsihosocijalni individualni pristup liječenju” svirati simultano uz projekciju hrvatskog nijemog filma “Birtija” koji su na svoj način uzvučili kao naš vrhunski instrumentalni rock sastav. Naime, film “Birtija” (1929, režija Joza Ivakić) “donosi priču o alkoholizmu i njegovim posljedicama na obitelj, zajednicu i pojedinca ovisnika. Iako je radnja smještena u dvadesete godine prošlog stoljeća, kad je film i nastao, donosi bezvremenski i još uvijek aktualan prikaz ovisnosti i njezina negativnog i razornog utjecaja”. Još poučnije, “Birtija” je nastala u produkciji Škole narodnog zdravlja Andrija Štampar, a nedavno ga ke digitalizirala Hrvatska kinoteka Hrvatskog državnog arhiva i nakon uspješne premijerne projekcije filma uz izvedbu glazbe uživo u sklopu DORF Festivala u Vinkovcima u ljeto 2023. ovo je nastavak tih “kinozvučnih” izvedbi koje su u međuvremenu obuhvatile Sisak, Rijeku i Veli Lošinj.
Na portalu Kino Film čitam i kako je prvi Ivakićev film “Birtija” važan jer je “problemu seoskog alkoholizma” pristupio kroz “kompetentnu naturalističku dramu, snimljenu na izvornim slavonskim lokacijama, a u kojoj glume profesionalni kazališni glumci. Ipak, glavnu ulogu odigrao je naturščik Milan Marjanović Branko, tada sin voditelja filmskog odjela Škole narodnog zdravlja Anrdija Štampar, a koji je kasnije postao glasoviti hrvatski redatelj i montažer. Kvalitetna produkcija filma omogućila je da se film ne prikazuje samo po selima, već i po gradskim jugoslavenskim kinima. Drugi, još ambiciozniji Ivakićev film u produkciji ŠNZ-a bio je ‘Grešnice’ (1930) o učestalim pobačajima u slavonskim selima” što bi uskoro, nažalost, ponovo mogla postati aktualna hrvatska tema.
Nisam slušao “soundtrack” koji će LHD izvesti uživo uz projekciju filma “Birtija”, ali poznavajući njihovu glazbu, kao i onu koju su zajedno s Daliborom Pavičićem stvarali u okviru sastava The Bambi Molesters i The Strange, ne dvojim da su “originalnom glazbom premostili vremensku udaljenost od nastanka filma do današnjih dana i upotpunili dramaturgiju priče specifičnim glazbenim autorskim potpisom”, kako stoji u pozivnici na koncert u Vrapču. Nositelj projekta je Udruga ljubitelja filma RARE, a realiziran je uz potporu HAVC-a i Ministarstva kulture i medija RH te u partnerstvu s Hrvatskom kinotekom Hrvatskog državnog arhiva. Autor vizualnog identiteta projekta Tonija Šarića KIN-O-ZVUK u sklopu kojeg je i došlo do tog da LHD “ozvuči” nijemi film “Birtija” je Martin Peranović iz Otoka, a ovaj angažman podsjeća i na nedavno “ozvučavanje” njemačkog nijemog dokumentarnog filma “Berlin: Die Sinfonie Der Grosstadt” (1927) Walthera Ruttmanna od strane zagrebačkog fusion-jazz sastava Chui.
Nota bene, podsjetio me i predstojeći nastup grupe LHD u Klinici za psihijatriju Vrapče na koncert kultne i legendarne psychobilly grupe The Cramps u kalifornijskoj duševnoj bolnici Napa State Mental Hospital, 13. lipnja 1978. godine. Davno sam gledao muljavu presnimku tog nastupa na nekoj VHS video kaseti, a nedavno je za potrebe ovog teksta pronašao, jednako mutnu, ali i jednako dojmljivu na YouTubeu. Razlika je u tome što će nastup LHD-a uz film “Birtija” u Klinici za psihijatriju Vrapče predsatvljati umjetničku podrška liječničkog simpozija “Pravo na optimalno liječenje – biopsihosocijalni individualni pristup liječenju” i upozorenje na alkoholizma kao veliki hrvatski problem dok su The Cramps u Napa State Mental Hospitalu proveli svojevrsni eksperiment izlaganja duševnih bolesnika rock’n’roll koncertu.