"Upravo na tome su se mjestu spajali pop art i pop život. Svi su tamo zalazili", rekao je jednom slavni Andy Warhol o njujorškom noćnom klubu i restoranu Max‘s Kansas City, okupljalištu glazbenika, filmskih zvijezda, slikara i pjesnika, političara, jet seta.
To kultno mjesto, koje je svoja vrata u kapacitetu restorana otvorilo još 1965. godine, mnogi su smatrali i najdivljim noćnim klubom, piše The Guardian.
"(...) to je mjesto odredilo kulturološku budućnost Amerike. To je mjesto na kojem se moglo dogoditi bilošto", komentira Peter Crowley, autor memoara "Down at Max‘s" i čovjek koji je u spomenutom klubu bukirao bendove.
Sve je bilo dopušteno. Prema Dannyju Fieldsu, menadžeru Iggyja Popa i The Ramonesa, bilo je to "najpoželjnije mjesto gdje ste mogli sjesti u New Yorku".
"U tom privatnom prostoru rađali su se milijuni ideja", komentirao je Alice Cooper, dok je gitarist Jimi Hendrix rekao da je to mjesto gdje "možeš otvoreno biti nekonvencionalan". Modni dizajner Halson opisao ga je kao mjesto gdje se konstantno nešto događa, dok ga je pisac William S Burroughs nazvao "raskrižjem svega". Prema pjevačici Patti Smith, bilo je to "društveno središte podzemnog svemira", a prema članu rock benda Velvet Undergrouond Louu Reedu "najdemokratskije moguće mjesto susreta".
Glumica Jane Fonda mogla je sjediti kraj dilera, drag umjetnik Jackie Curtis čavrljati s članom obitelji Kennedy, a član Beatlesa John Lennon beskrajnim razgovorom o politici zamarati pjevača Alicea Coopera. A moglo se sjediti i u tišini.
"Iggy, Lou Reed i ja smo jednom sjedili za istim stolom, a nismo si imali što za reći pa smo samo proučavali kakvu šminku tko nosi", ispričao je jednom prilikom legendarni David Bowie.
I dok bi nekima ponekad zafalilo tema za razgovor, droga, pričaju, nipošto nije.
"U tom privatnom dijelu je bilo dovoljno droge da izazove genetske defekte", rekao je fotograf Derek Callender, dok je Reed (čija je posljednja svirka s bendom The Velvet Underground održana upravo u tom klubu) potvrdio da su "neke od tih droga bile toliko nove da još nisu niti postale ilegalne".
Atmosferu tog privatnog dijela pisac je Steven Gaines opisao kao "kinetičku i elastičnu, s ljudima koji se odbijaju o zidove, prelaze s jednog stola na drugi, jednog pića na drugo, jedne droge na drugu te pepeljarama ispunjenim silnim cigaretama, povremenom masturbacijom pod ubrusom, felacijom pod crvenim stolnjakom".
No, daleko je to od onoga kakvim su tu mjesto prvotno zamišljali. Taj noćni klub otvorio je Mickey Ruskin, odvjetnik koji se obrazovao na Cornellu. Prije toga lokala posjedovao je kafić u koji bi dolazili i umjetnici. Kada je otvorio Max‘s Kansas City, neki od njih su ga slijedili. "Zvali smo ih apstraktno ekspresionistički, heteroseksualni alkoholičari", sjeća se Danny Fields Willema de Kooninga, Johna Chamberlaina i Dana Flavina, koji bi u glavnome restoranu, tvrdi Fields, potrošili i do nevjerojatnih 70 000 dolara. Kako su, umjesto novcem, plaćali svojim umjetničkim radovima, Ruskinova kolekcija počela je sličiti galerijskoj.
"Nešto što je tada koštalo 2 000 dolara, danas bi vrijedilo 20 milijuna", priča Fields. Neki Flavinovi radovi prodani su, naime, za milijunske cifre.
Glamurozne pop art zvijezde i njihovo okruženje u Max‘s Kansas City su počele zalaziti zbog blizine Warholove tvornice, a kasnije su im se pridružile i grupe koje su pripadale rock‘n‘roll i kontrakulturalnoj sceni, prema kojima je Ruskin bio veoma darežljiv.
"Mickey je osobno zaslužan za moje preživljavanje jer me kroz tri godine svakodnevno hranio", otkrio je Reed te dodao da je "zastrašujuće promišljati što bi mi se dogodilo da Mickey nije bio u mom životu".
Reedov Velvet Underground, kao i Alice Cooper te The Stooges do 1970. su godine počeli nastupati u lokalu. Dvije godine kasnije, glavni bend kuće bio je rock bend New York Dolls. Pamte se i nastupi Toma Waitsa, Emmylou Harris te Grama Parsonsa. Lenny Kaye, gitarist skupine Patti Smith Group sjeća se Bowieja, Iggyja, ali i nastupa Boba Marleyja i The Wailersa, koji su bili predgrupa Bruceu Springsteenu.
"Samo još jedan noćni izlazak u gradu. No, u retrospektivi, bilo je to uistinu iznimno. Bili smo u središtu svemira", zaključio je Kaye.
Kako Ruskin nije uspijevao ovladati ogromnim dugovima, 1975. godine Max‘s Kansas City počeli su voditi novi ljudi - Tommy Dean Mills i Laura Dean - koji su lokal uveli u novo razdoblje. Nastupali su Blondie, Ramones, Television, a Max‘s je postao popularan i u sve prisutnijoj punk zajednici. Bilo je to mjesto koje je umjetnicima omogućavalo puno slobode.
"Dopuštalo je da se eksperimentira s glazbom, da se riskira, zezne, a onda stvari i dokuči. Bilo je to nešto poput laboratorija", kaže Kaye.
No, kreativna ‘vibra‘ s vremenom je nestajala, a mjesto ranih osamdesetih, priča Kaye, postalo "sumnjivo". Mills je u podrumu kluba počeo falsificirati novčanice od 100 dolara, zbog čega je kasnije i završio u zatvoru. Prostor je počeo propadati, a dugovi su vrtoglavo rasli. Zadnja godina za lokal je bila tragična, priznao je Crowley.
"Nemar ga je ubijao. 1981. se činila poput duge bolesti, a onda je napokon umro", pripovijeda Crowley.
Posljednji nastup održao je sastav Bad Brains, uz podršku Beastie Boysa.
"I dalje imam osjećaj gubitka i nostalgije. Ponekad odem u dućan koji je sada tamo te ušećem u prostor gdje je nekoć bio taj privatni prostor kako bih kupio pivo i slavio sveto mjesto njujorške umjetničke kreativnosti. Bio je to lijep period", kaže.
Njegov sentiment dijeli i Fields koji Max‘s Kansas City opisuje kao "nevjerojatan povijesni spoj života, ljepote, umjetnosti, komedije, drame, glamura, seksa, slave i zabave".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....