Program " A Queer Zagreb Night at the Opera" nakrcao je 13. srpnja Hrvatsko narodno kazalište do zadnjeg mjesta. Uglavnom mlada publika pokazala je ne samo interes nego i gromoglasno oduševljenje za operu kroz propitivanje klasičnih kanona u queer inačicama u izboru redatelja Ivice Buljana od baroka i klasicizma do Alfija Kabilja i motiva njegove "Jalte, Jalte". Dakako da Kabiljova uspješnica ne pripada skupini djela koja izlaze iz takozvane normale glazbenoga kazališta no upravo je njen refren "Neka cijeli ovaj svijet" najtočnije objasnio svrhu projekta.
Glazba pripada svima, u svim vremenima i izvedbama, svim izvođačima bez obzira na rod i spol, a upravo queer opera u dugoj povijesti izdvaja i one koji su se našli ispod ili iznad notnoga crtovlja. Kontratenori i kastrati među prvima koje je građanstvo obožavalo usuprot aristokraciji i kleru koji su to isto činili ali potajice. Dakako da su i brojne barokne opere nosile teret seksualnih ambivalencija pogotovo s obzirom na okrutnost metoda kojima se do visokih muških glasova dolazilo, no kada su u romantizmu (već i s Mozartovim Cherubinom) stigle " hosen role", muške uloge koje su pjevale žene u hlačama sve se smirilo do novije pojave kontratenora do čijeg se umijeća danas stiže posebnom tehnikom pjevanja.
U ovom izboru uz pratnju malog orkestra i dirigenta Stjepana Vugera zablistao je kontratenor Marko Antolković koji bi ljepotom glasa, fraze i muziciranja lako mogao pjevati i ženske uloge klasičnoga repertoara dok je ugledni bas Marko Špehar izvrsno objasnio na primjeru Govornika iz " Čarobne frule" mogući filozofski dualizam muško/ ženskih tumačenja izvan bilo kakve lascivnosti. Najbolji primjer dvoznačnosti bio je Offenbachov senzualni šlager Barkarole iz " Hoffmanovih priča" koju uvijek pjevaju dva ženska glasa, najslabiji Habanera iz Bizetove " Carmen" koja zvuči groteskno kad se skače iz uobičajenog tonaliteta u baritonski registar. Nema razloga ni u liku ni u glazbi.
Dođe li do drugoga dijela ovog projekta sa suvremenim autorima i likovima LGBTQ zajednice priča će biti jasnija i prihvatljivija. Meni osobno nedostajao je ulomak iz genijalnog " Labuđeg jezera" Matthewa Bournea s muškim labudicama i frojdovskim tumačenjem sadržaja.
Projekt su govorenjem oblikovali i glumci Cintija Ašperger (J. Jenet " Querelle iz Bresta"), Milica Manojlović (N. Verde " Otog sretnog queera) i Tit Emanuel Medvešek (E. Louis " Preobrazba: metoda").
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....