Mišu je narod volio zato što je u njegovu glasu osjećao istinu. Malko povišenu, rekao bih, ali istinu

Umro je Mate Mišo Kovač, pojava mitska, čiji je glas nosio zvučni arhetip Dalmacije. Utihnuo je i posljednji pjev iz čudesne šibenske kale u Varoši, Ulice Nikole Tesle, u kojoj su rođeni i s Mišom odrastali Vice Vukov, Arsen Dedić i Igor Mandić. Vukov je živio kao zlatni glas cijele domoljubne hrvatske građanske klase u socijalizmu, Arsen Dedić živio je gotovo kao antički pjesnik, urbani rapsod za osamljene, Igor Mandić živio je kao ironični kontraglas cijele intelektualne elite, a Mate Mišo Kovač bio je pučki heroj, bio je čista, nefiltrirana emocija.

Umio je patetiku nadvladati stvarnim osjećajima. Umio je intonirati očaj već od prve note. Njemu nije trebala priprema ni oprezno pripremljena melodija dok se čeka krešendo refrena. Mišo je bio sam refren. Njegovi na...