Mile Kekin: ‘Možeš živjeti u Hrvatskoj i ne vidjeti probleme. To čini i naš premijer‘

Mile Kekin upravo je objavio svoj novi album - "Nježno đonom". Za punk rockera iz zagrebačkih Gajnica ovo je 11. studijski i treći po redu samostalni album. U svakom slučaju, prvi je nakon ere Hladnog piva, benda koji je Kekinu obilježio karijeru, prvi s kojim je sam nastavio dalje.

* Iz sadašnje perspektive, kada je album završen, kako gledate na svoje novo djelo?

- S jedne strane sam, naravno, euforičan jer je album konačno tu i jer je ispao kakav jest, puno optimističniji, duhovitiji i ljepši od vremena u kojem je nastao. Dobar je i za trčanje, što nije nevažno. Sad bih možda negdje stavio drugu riječ, drugi stih, ali u jednom trenutku moraš naprosto stisnuti ‘save‘ i ‘send‘ i reći gotovo.

* Vaše pjesme većinom su odraz društvene svakodnevice i za autora kojeg to inspirira, Hrvatska je (nažalost) nepresušno vrelo ideja. Biste li bili tako plodan ili žestok autor da živite, recimo, u Švicarskoj, na Islandu…?

- Za Island nisam siguran, ali u Švicarskoj ne bih imao puno problema. Ima tamo puno naših ljudi, pa vjerojatno i razloga za pjesmu (smijeh). Zezam se. Nije inspiracija tako lako objašnjiva i vezana uz lokaciju, inače bi svi kreativci svijeta navalili u ovu obećanu zemlju. Mislim da možeš živjeti i u uređenoj zemlji i imati razloge i ideje, samo trebaš naćuliti senzore, kao što možeš živjeti u Hrvatskoj i ne vidjeti probleme, kao naš premijer na primjer.

* U vašim pjesmama obično se osjećaju bunt, bijes, prosvjed, crni humor, zezanje..., čime odlično dirate u žicu urbane publike. Koliko je njihovo stvaranje za vas ispušni ventil?

- Bilo koja kreacija je uvijek i ispušni ventil i način da izađeš na kraj sa sobom i svijetom. Nema ništa ljepše nego kad od ničega napraviš pjesmu s riječima i melodijom i ona rezonira s nepoznatim čovjekom. Zvuči malko ‘newageovski‘ znam, ali stvarno na trenutak pomisliš da smo svi povezani, da smo svi prvo ljudi, a onda tek majke, očevi, Hrvati, soboslikari, daltonisti, vozači B kategorije. To je kao da pogodiš neki zajednički nazivnik ljudske vrste pa se na trenutak osjetiš uzvišeno. Onda siđeš s bine te se spustiš doslovno i u svakom pogledu - na zemlju.

* No, vratimo se albumu "Nježno đonom". Nekad se glazbenici dosta muče pri tom odabiru, obično odluče da album nosi naziv neke od pjesama, ali vi ste odlučili drugačije. Kako ste odabrali taj oksimoron?

- To sam lupio za vrijeme snimanja, a Mark (producent Mrakovčić op. a.) se dobrano nasmijao i rekao da nikad nije čuo taj izraz. Priznao sam mu da sam ga upravo smislio, što je njega iz nekog razloga oduševilo. Teško je đonom biti nježan, kao što je meni teško ponekad s mojim skromnim fundusom riječi objasniti što mi leži na duši. Ali opet, možda je baš u toj ograničenosti vokabulara i glazbenih rješenja i tajna rock‘n‘rolla. Stisneš sve što imaš u par riječi, podložiš ritmom i melodijom i tako preskočiš mozak na putu do srca.

* Od vašeg posljednjeg samostalnog izdanja, "Kuća bez krova", prošlo je pet godina. U međuvremenu su nam se teško zamisliva čuda izdogađala. Od korone do potresa. Kako je to razdoblje utjecalo na vas i koliko se ono odrazilo na vaše stvaranje?

- Do korone je bilo fantastično. Izdao sam solo album i paralelno nastupao s Pivom. Onda sam početkom 2020., dok sam se vraćao fantastično raspoložen iz Francuske, načuo za taj neki virus. Tri mjeseca poslije bježimo s klincima iz stana oštećenog u potresu, a moja mi žena usput objašnjava da neko neodređeno vrijeme neću nastupati. Uopće. Nigdje. Nikako. Prvo sam neko vrijeme bio OK, ali nakon nekih godinu dana sam postao bezvoljan, što mi inače nije karakteristika. Sklon sam depresivnim fazama kao i euforičnim, ali bezvoljnost me nikad nije mučila do korone. Tjerao sam sebe da pišem i radim na silu, ne znajući kada ću te pjesme moći moći odsvirati nekome, a da to nije najbliža rodbina. Čudno iskustvo, nevjerojatna mi je bila brzina kojom mi je život stao. Mislim da se dio tog perioda čuje u pjesmi ‘Što će reći ljudi‘. Mi pjevači, glumci i ostali iz izvedbenih umjetnosti sebe stalno gledamo kao odraz u očima publike, stalno se pitaš što će reći ljudi, kako će im se svidjeti, to te na neki način tjera naprijed. Korona je bila kao da je netko upalio svu rasvjetu usred ludo dobre svirke i odjednom stojiš tu ‘anoniman, k‘o jedan obični Milan‘.

Mile Kekin

Menart/

* Koliko je zapravo nastajao album "Nježno đonom"?

- Album ‘Nježno đonom‘ napisao sam u zadnje četiri godine. Bilo je, naravno, tu nekih stihova koje vučem već desetljećima sa sobom, kao na primjer ‘Guvernal‘, moj najnoviji singl i onaj nježniji dio đona. Napisana je po stihu koji mi je moj prijatelj Domić ispalio za šankom u Prački jedne večeri nakon treće pive opisujući scenu nekog povratka doma. Instantno mi se taj stih urezao u glavu, ali nikamo ta vožnja dalje nije išla sve dok mi jedne noći nije sinulo da malo pobliže predstavim tog princa miješane krvi. Ostale su, kao što rekoh, napisane manje više od 2020. do 2023., u periodu koji bih teško mogao nazvati najboljim, s dvogodišnjom pandemijskom sviračkom pauzom i potresima doslovnim, ali i privatnim i poslovnim. U svom tom kaosu, da si još malo zakompliciram život, odlučio sam nakon više od tri decenije napustiti Hladno pivo. Pjesme ‘Zubić vila‘, ‘Orangutan‘, ‘Bez problema‘ iliti ‘Ruža‘ sam pokušao s Pivom, ali svaki put bih se našao pred istim problemom. Došao bih doma i niti jednom si snimak ne bih pustio. Bio je to znak da nema više kemije i da moramo krenuti različitim putevima.

* To je, inače, i vaša prva suradnja s producentom Markom Mrakovčićem. Kako je došlo do nje?

- Poslušao sam njegov album ‘Breeding Black Sheep‘ i odmah shvatio da je to moj čovjek, da želim takav zvuk gitare i općenito takav anarhično-praskavi zvuk album, pa sam mu poslao poruku: ‘Bok, ja sam Mile Kekin, hoćeš li raditi sa mnom?‘. Vrlo jednostavno. Prvo smo, naravno, otišli na pivo, onda smo…, naravno, popili još po jedno. Mark zrači pozitivnom energijom i dječačkim entuzijazmom, ne smeta mu vlastiti ego, nego je potpuno otvoren za sve što služi pjesmi. Ego zna biti veliki problem u ovom poslu. Nepisano je pravilo što je muzičar nesigurniji, to mu je ego veći. Prvo smo napravili ‘Zubić vilu‘ i odmah shvatili da se nećemo tako skoro razići jer nam je preveliki gušt raditi zajedno. Sad je dio mog benda, što me strašno veseli.

* Na albumu su među 12 pjesama i balade. Među njima i ona prva, s kojom ste najavili album - "Mala", posvećena vašoj 10-godišnjoj kćeri. Kako je Miša reagirala na nju?

- Naravno da joj je bilo beskrajno drago, premda je imala prigovor da ona nema crvenu kosu kao ona cura u slikovnici, ali sam se nekako izvukao na umjetničku slobodu. Sad je još u fazi kad joj jako cool da joj je stari pjevač, pa često ide sa mnom na snimanja, između ostalog mi gostuje i na pjesmi ‘Zubić vila‘.

* Obično se iza pjesama nalaze neke zanimljive priče, konkretne situacije, ono što ih je inspiriralo...

- Ima toga dosta, kad smo već kod ‘Zubić vile‘, tu se spominje vakcina, a nema veze s koronom, nego je napisana ranije, za vrijeme povratka dječjih ospica u Dubrovniku. Mislim da je tada negdje, a možda već dolaskom Trumpa, počeo taj svjetski trend da nikome ne možeš reći da je neznalica, nego, eto, čovjek ima o tome svoje mišljenje jer je sada, upravo za vrijeme velike nužde, baš kvalitetno izučio tu temu. Pjesma ‘Pater familas‘ pjeva, na neki način isto o tome, o želji za Velikim tatom koji će taj posao razmišljanja obaviti umjesto nas i pokazati usput ženama gdje im je mjesto. Iza ‘Orangutana‘ stoji previše vremena provedenog pred kavezima zoološkog vrta i razmišljanjima koliko smo mi ljudi zapravo gadna vrsta. Iza ‘Kupih ga njoj za rođendan‘ su taj mir i spokoj koje čovjek osjeti u društvu svog najboljeg prijatelja i njegove bezuvjetne ljubavi. Ima toga puno, da ne otkrivam sve. Ne sjećam se kad sam zadnji put imao album s toliko puno slikovitih situacija kao što je ‘Nježno đonom‘.

* Kako stvarate? Postoji li neko određeno doba dana, mjesto...?

- Obično radim kasno uvečer, kad svi odu spavati i mobiteli ušute. Po cijeli dan razmišljam o muzici ili stihovima kad sam u tom modusu. A onda navečer donesem za stol sve što imam od ideja i krenem pisati. Od ideje do gotove pjesme znaju proći godine.

Mile Kekin

Bruno Konjevic/Cropix/

* Nego, tko je sve u Mile Kekin & Bandu?

- Pored Marka Mrakovčića, koji je nešto kao umjetnički direktor mog sastava, tu je za početak Danko Krznarić na klavijaturama i gitari, koji je baš nedavno izdao vrlo hvaljen blues album pod pseudonimom D. K. S njim surađujem već od ‘Kuće bez krova‘, kao i s dugogodišnjim prijateljem Andrijom Lazom, članom i Piksiebnera, koji je i sada na harmonici i akustičnoj gitari. Ritam-sekciju mi čine Viktor Slamnig i Mario Petrinjak, inače članovi bendova Sfumato i Skotni vrag. Sve u svemu, dosta stilski šarolika ekipa koja na bini proizvodi muziku koju bih opisao kao punk-etno-folk rock.

* Što sada, nakon izlaska albuma, koji su planovi?

- Do kraja ljeta imam dogovoreno nekih dvadesetak koncerata, većinom festivala, a kad publika nauči gradivo, vjerojatno ujesen, planiram samostalne koncerte u svim većim i manjim gradovima. Čeka me ukratko još jedno fino klimatizirano ljeto u kombiniranom vozilu.

* Moram pitati - je li priča s Hladnim pivom definitivno era koja je za vas završila?

- Da, za mene je to prošlost. Imam novi album, novi bend i puno starih pjesmama koje ću izvoditi skupa sa svojim novim repertoarom. Dogovor prije rastanka je bio da svi možemo izvoditi pjesme koje smo skupa izvodili sve ove godine kako bi ljudi imali i dalje priliku čuti naše stvari. Na mojim koncertima sviram pjesme iz svih faza pa i ‘hladnopivske‘. Naravno da je meni uvijek malo veći gušt svirati recentnije albume Piva od ‘Šamara‘ i ‘Knjige žalbe‘ naovamo, s tim da ću ubaciti i poneku iz ranih dana.

* Bliže nam se i izbori - hoćete li se opet kandidirati?

- Ne, nema razloga. Moji zeleno-lijevi su ušli u Sabor, imaju većinu u Gradskoj skupštini i rade ono što se tamo već radi, a ja mogu raditi ono što ja najbolje radim. Kandidirao sam se prvenstveno zato da im kao javna osoba osiguram još malo medijskog prostora. Ta akcija je uspjela i sada mogu opet svirati i nemam razlog da se živciram, da citiram jednu pjevačicu.

* Budući da je vaša supruga Ivana izuzetno aktivna saborska zastupnica, požalite li svi skupa u obitelji što je politika "ušla u vašu butigu". Je li bilo neugodnih iskustava?

- Nju jako veseli njezin posao jer ima dobru ekipu. A mene veseli jer nju veseli. Važno je za svaku vezu da su partneri zadovoljni svojim poslom bez obzira na ‘ups and downs‘, kojih, naravno, ima, k‘o i svugdje. Nije bilo zasad nekih velikih negativnih iskustava, osim ponekih poruka na društvenim mrežama kojima dio populacije liječi frustracije.