Kontratenor Max Emanuel Cenčić i ansambl Latinitas Nostra, barokni orkestar iz Grčke pod vodstvom čembalista i dirigenta Markellosa Chryssicosa, nastupili su na Dubrovačkim ljetnim igrama. Koncert je održan u subotu 20. srpnja u atriju Kneževa dvora, a program se sastojao od opernih arija baroknih skladatelja Georga Friedricha Händela, Nicole Antonija Porpore i Antonija Vivaldija. Ansambl je uz to samostalno izveo još tri Vivaldijeve instrumentalne skladbe: Trio-sonatu u d-molu op.1 br.12 "La Follia", Simfoniju u G-duru "Il coro delle muse" i "Koncert za dvije violine u a-molu op.3 br.8".
Koncert je započeo izvedbom Vivaldijeve skladbe "La Follia" i već su se u prvim taktovima mogle primijetiti neke glavne karakteristike ansambla Latinitas Nostra, koje će se u nastavku koncerta samo potvrditi. Zvuk ovog ansambla, sastavljenog od gudača predvođenih čembalom, ima gust, zaokružen i moćan ton, a njihov pristup izvedbi pun je odrješitosti i žestine. U simfoniji "Il coro delle muse", koja u nekim drugim izvedbama zvuči čak i elegantno, melodijske su se linije često više doimale kao efekti pada, udaraca ili valova nego kao melodije u užem smislu, a energična skladba kao što je "Koncert za dvije violine u a-molu" posebno dobro odgovara ovome ansamblu. U izvedbi Vivaldijeva koncerta svojom su se virtuoznošću i preciznošću u iznimno brzim tempima bez posustajanja istaknuli violinisti Sergiu Nastasa i Carmen Otilia Alitsei. Dirigent i čembalist Markellos Chryssicos pritom je ansambl predvodio energijom rock-zvijezde što je, uz zvukovni, na publiku ostavilo i snažan vizualni dojam.
Okosnicu programa činile su operne arije baroknih majstora u izvedbi kontratenora Maxa Emanuela Cenčića. Kvaliteta njegova glasa je tamna i topla, a tehnika pjevanja besprijekorna, pa su na slušatelja podjednak dojam ostavile precizne kolorature u brzim arijama kao i kontrola daha i smisao za oblikovanje melodijske linije u polaganim dijelovima. Operne arije koje je izveo Max Emanuel Cenčić prikazuju širok raspon emocija koje je pjevač odlično dočarao glasom, ali i scenskim nastupom. Cenčić je često pjevao zatvorenih očiju, gestikulirajući rukama i lagano šećući pozornicom, pa se izvedba svake arije činila duboko proživljenom, bez imalo preglumljenosti i izvještačenosti.
Na kraju ovog iznimnog koncerta publika je umjetnike nagradila dugotrajnim pljeskom i ovacijama pa je kao dodatak izvedena arija Agamemnona iz opere "Ifigenija na Aulidi" Nicole Porpore.