Koncertom Ayse Tütüncü počeo 4. Valamar Jazz Festival

I ove godine organizatori su za početak Festivala prve koncerte smjestili u atrij Eufrazijeve bazilike, koja se pokazala idealnim prostorom za komornije koncerte introspektivnije naravi. Ayse Tütüncü je turska pijanistica (zapaženi album Carnivalesque snimila je za Blue Note 2005.) koja svoj glazbu temelji na fuziji klasične glazbe, tradicionalne glazbe srednjeg istoka i jazza.

Njezine složene kompozicije silno su zanimljive jer se od vrlo jasno zadanih i kompliciranih partitura za recimo, komornu glazbu, kako taj sastav u svom prvotnom određenju zapravo zvuči (uz nju su Anil Erarslan na čelu i Meric Demirkol na saksofonu), uz promjene ritmova, raspoloženja, tema i umetnutih improvizacija, vrlo suptilno pretvara u živi jazz trio.

Ayse Tütüncü sama komponira svu glazbu koju njezin trio izvodi, a inspiraciju nalazi i u Satieju (Choral), i na suvremenoj turskoj etno i jazz sceni i u istočnjačkim tradicionalnim baladama. No, kako se mijenja izvorište inspiracija kompozicija, mijenjaju se i uloge instrumenata njezina trija.

Meko stopljene boje saksa i čela ili saksa i klavira pri sviranju tema i čudesna izražajnost čela zazivali su slike raznolikih prostora i vremena i brisale sve granice među žanrovima i epohama. Mladi Erarslan svoje je čelo svirao i prstima, kao da je na basu, rifovima je uspijevao dočarati zvukove drevnih istočnjačkih žičanih drombulja, da bi već u idućem trenutku iz njega izvlačio zvukove poput najdovitljivijeg perkusionista ili pak gudalom sugerirao pratnju gudačkog sastava.

Silno je to bila zanimljiva, iako vrlo teška i tek na trenutke atraktivna glazba, koja je zahtijevala i koncentraciju i izdržljivost, ali koja je publiku definitivno omađijala u gotovo dvosatnom koncertu. “Divno je ovdje svirati, u ovom predivnom prostoru”, rekla je pred kraj koncerta Ayse Tütüncü, “Ali mi se sutra vraÊamo u Istanbul, u kojem i dalje traje teška borba u kojoj tražimo više životnog prostora”.

Nakon toga njezin je trio izveo kompoziciju “For Istanbul”, koju su sva tri instrumenta počela kao udaraljke, kompoziciju dramatičnih obrata i predivnih tema, u kojoj su se mijenjale uloge i æanrovi, kompoziciju koja kao da je zazivala oslobođenje od svih stega, stapajući u sebi i sjetu i odlučnost i svu onu glazbenu širinu kojoj ovaj sastav teži, da bi taj skromni trio u jednom krešendu zapanjujuće zazvučao kao veliki, moćni orkestar.

Sjajan početak festivala i veliko otkriće turskog sastava Ayse Tütüncü.