Da mi je netko prošlog ljeta rekao kako će ovog proljeća organizirati drive-in koncert, i to na parkiralištu novog zagrebačkog aerodroma, skrivećke bih nazvao bolnicu Vrapče i zamolio tamošnje liječnike da dotičnome priušte dvotjedni odmor uz pripadajuću terapiju.
Pomislio bih možda: samo bi lud čovjek ili onaj tko je ozbiljno odlijepio na tripu mogao u istu rečenicu uglaviti sljedeće riječi - rock, koncert, aerodrom i Franjo Tuđman.
No, jedna korona mijenja sve pa se tako do jučer umno poremećene ideje odjednom čine normalnima i, kako se to stručno kaže, epidemiološki primjerenim i prihvatljivim ponašanjem.
Dopalo mi se na Picnic Galactic Drive-In Music Festivalu. A zašto i ne bi? Em dođeš autom na samo poprište festivala, umjesto da do istoga cipelcugariš sat vremena ili čekaš bus zvan čežnja, em ti je tvoj klimatizirani auto zgodno sklonište od kiše ili sparine, loših bendova (kojih na Picnic Galacticu, srećom, nije bilo) ili dosadnih ljudi, em imaš u gepeku svoje zalihe piva, sokova, sendviča i pohanih piceka. Ako ovo nisu idealni uvjeti za festival, onda ne znam što jesu.
Tri solidna nastupa
A Picnic Galactic Drive-In Music Festival bio je baš to. Ugodan festivalčić, zapravo koncertna večer s tri više nego solidna nastupa domaćih bendova Discohernia, Kawasaki 3p i ABOP.
Kaže mi Tomfa iz Kawasakija prije nastupa da mu je “bilo glupo propustiti ovakvu priliku za svirku, jer tko zna kad ću opet moći nastupiti na drive-in koncertu”. Rekoh mu da je posve u pravu, ali i da bi nam ovakvi koncerti mogli postati normalni, pogotovo ako nadođe drugi val korone.
Jedna ženska dobacuje mom frendu da je Picnic Galactic podsjeća na afterpartije poslije rejvova iz 90-ih. Moguće, a i skupina ABOP je potvrdila da je after bolji od partija čak i kad je koncert.
Kad me pak u križima steglo od ritmova Discohernije, bio sam zahvalan što se organizator dosjetio organizaciji koncerta za 200 automobila od kojih je jedan bio moj i tako blizu da sam otišao malo ispružiti leđa.
Dok su dva propelerca rulala pistom aerodroma, Kawasaki 3p žustro i žestoko je rulao svoje hitove. Elem, s koronom ili bez korone, da se mene pita, ja bih još koju ovakvu koncertnu večer.
Ljudi su bacili čagicu oko auta čiji im krovovi i haube dođu kao šankovi, a trubljenje i bljeskanje farovima učas postadoše znaci odobravanja da im je bend po volji.
Sjećanje na normalnost
Kasnije je nešto ljudi ipak došlo i do pozornice, ali kako ih nije bilo više od 500, i to je bilo u skladu s epidemiološkim preporukama pa ni policajci nisu morali intervenirati.
Picnic Galactic bio je sasvim kul i dobrodošao ljudima da se prisjete normalnosti. Zaista ne bih imao ništa protiv još kojeg drive-in giga ovog ljeta.