PIŠE ALEKSANDAR DRAGAŠ

‘Dobro veče, mi smo bend iz istočne Srbije...‘ lijeno je izgovorio pjevač sitnije građe. Bio je to moj prvi susret s njima

Još gori, ST i braća Sinkauz

 Promo
Aleksandra Stojkovića oduvijek sam doživljavao kao nemirnog, nervoznog i osobenog pjesnika koji živi na rubu.‘
Aleksandra Stojkovića oduvijek sam doživljavao kao nemirnog, nervoznog i osobenog pjesnika koji živi na rubu.‘

"Dobro veče, mi smo Goribor iz istočne Srbije i naterali smo kompjuter da svira blues - lijeno i pomalo depresivno, prve večeri ovogodišnjeg Art & Music Festivala, u mikrofon je izgovorio pjevač sitnije građe, nemarne frizure, naizgled skuliran i ravnodušan, ali iznutra napet poput strune. A, onda je počelo. Iz laptopa je krenuo težak, spor, mantričan ritam basa i ritam-mašine, gitare dvojice gitariste počele su plesti blues akorde oko tog trip-hop ritma, pjevač se okačio za mikrofon i počeo mrmljati u njega, a kad su na red došli stihovi ‘jedno malo da uništi hiljadu velikih ne i opet u ogledalu đavolu merim zenice‘, a kasnije i ‘pišem pesme, sviram blues, radost i tugu na stihove lomim‘ te ‘šraf u kičmi tiho puca, hoću da se raspadnem‘, znao sam da ću se s ovim bandom družiti na duže ...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
06. studeni 2026 09:41