Gospođa Urša Raukar o zakonima, ja o realnosti. Kaže da je jedina članica Upravnog vijeća Lisinskog iz kvote Možemo! Točno. A tko je vlasnik Lisinskog? Grad Zagreb na čelu s Možemo! Tko je amenovao Upravno vijeće? Nije šija nego vrat. I oduvijek je tako. Tko jači, taj kvači! I još kaže da proceduralno ništa nije gotovo jer tek sada "posao" nastavlja izvršno tijelo osnivača. Dakle još jednom, nije vrat nego šija! Možemo! pa Možemo! Dobro, tako je kako je, ali nek se zna da je s prijedlogom pravnice na čelno mjesto Lisinskog pokraj tri muzikologinje i jednog dirigenta/skladatelja opaljena pljuska glazbenoj i glazbeno-producentskoj struci. Glumci, dirigenti, plesači, redatelji..., zaposleni i nezaposleni, javljajte se na natječaje za farmaceute, fizičare..., i naravno pravnike, na sve što nema veze s vašom strukom! Sezona gluposti je otvorena!
Voljom zaposlenika? Kaj got! Zaposlenike Lisinskog nitko ništa nije pitao i to je prava istina jer s njima nitko nije ni komunicirao, za razliku od Zagrebačke filharmonije koja je prijave svojih kandidata za novog ravnatelja dala na uvid zaposlenicima. I to je jedino točno iz izjave gđe. Raukar kad kaže da sindikalna povjerenica nije trebala sudjelovati u radu Upravnog vijeća jer nije pročitala prijave niti sudjelovala u razgovorima s kandidatima. Krunsko je pitanje kako je onda htjela/mogla iznijeti mišljenje sindikalista? Kako se to zove? Muljaža!
I još samo sitnica za radosnu informaciju gđi. Raukar. Ja već godinama nisam članica HDZ-a! Ne sudjelujem u aktivnostima, ne plaćam članarinu. Ali u vrijeme dok sam bila aktivna, učinila sam za hrvatsku kulturu više nego što će možemovci učiniti za Zagreb u deset mandata. Nisam naime muljala. A oni za sad MOGU ali ne znaju ništa drugo doli glodatii supstancu kulture o kojoj bi barem uvažena umjetnica trebala nešto znati.