Poput satnog mehanizma, njujorški post-pankeri iz skupine Interpol svake se četiri godine, uz svoja izglačana odijela i turobne refrene, vraćaju s novim i od kritike srdačno primljenim albumom. Interpol se koncem kolovoza iznova dokazao kao trajniji i dosljedniji projekt od mnogih suvremenika: usporedbe radi, indie rock skupina Editors godinama je žigosana kao puka "britanska kopija Interpola", a američka rock skupina The Strokes ove se godine vratila s kritički pokopanim izletom u kičasti pop i modulirane vokale. Premda Interpol dvadeset godina vuče ugled skupine koja proizvodi tehnički suverene i ugođajne uratke, glazbena kritika bila je podvojena uspijevaju li se primaknuti odlikama svojih prvih dvaju albuma.
Kritička recepcija Interpolova debitantskog albuma "Turn on the Bright Lights" i sofomorskog djela "Antics" objektivno ih je postavila pred gotovo nedostižne kriterije. Bariton Paula Banksa u albumu "Turn on the Bright Lights" hotimično je podsjećao na Iana Curtisa, dok je fiktivnoj partnerici u singlu "Obstacle 1" pjevao da se pomiri s "izigravanjem kao jedinom logičnom povredom", a na mračno romantičnom "Leif Eriksonu" sugovornici poručio "ako ne poneseš svoju usamljenost, možemo se zabaviti". Interpol je 2004. godine potom izdao svoj magnum opus, "Antics", koji se temeljnom zamisli zastupanja pripovjednih gledišta mnoštva manipulativnih muškaraca i hladnokrvnom instrumentacijom postavio kao teško dostižan konceptualni album. Pripovjedač singla "Narc" (hrv. Doušnik) partnericu stoga ucjenom prinuđuje na seks, jer stihovi "ovdje smo samo ti, ja i ovaj prisluškivač" na koncu dovode do neposredne prisile "poznaješ me, ovo što činim je u redu". Slično, zavodljivi bas singla "Take You on a Cruise" prenosi gledište bogataša koji željenu djevojku stihovima "draga, nemoj se odupirati" i "nikada nećeš vidjeti bolju jahtu ni dobiti bolju napojnicu" odlučuje kupiti, jer u svijetu transakcijskih odnosa više "ne zna pokreću li ljude strojevi", a Interpolov najslavniji singl "Evil" glasom nevjernog partnera sugovornicu koja "treba nekoga da je odvede do kraja" potiče da "zažmiri na jedno oko". Interpol se senzualnosti "Anticsa" nakon odlaska izvornog gitarista primaknuo albumom "Marauder" (hrv. Razbojnik) iz 2018. godine, koji je uz očekivanu instrumentaciju otvorio žanrovski inovativne teme karizmatskih despota, društvenog nadzora i intelektualne autonomije.
Oduševljenje kritike
Kao skupina koja je početkom milenija inovirala post-punk revival i nadahnula sijaset oponašatelja, Interpol se počeo slijegati na razinu kultnog imena koje je iscrpilo svoju novinu. Međutim, zasluženo i gotovo jednoglasno oduševljenje kritike i slušateljstva njihovim osmim albumom, "This Mirror Weighs a Ton" (hrv. Ovo je ogledalo preteško), svjedoči o novostečenoj zrelosti pri instrumentalnom i tematskom inoviranju njihovih temeljnih postavki. Koncertni instrumentalisti Brandon Curtis i Brad Truax sada su promaknuti u punokrvne članove skupine, a Interpol je album ostvario uz producenta Andrewa Wyatta, inače prepoznatljivoga po suradnjama s Rosalíjom i Charli XCX. Abrazivni post-punk na albumu pritom supostoji s art-rockom, a naslovni singl "This Mirror Weighs a Ton" dojmljiv je izlet u eksperimentalnu elektroniku blisku Massive Attacku. Premda mnogi Interpolovi singlovi - poput većine naslova albuma "Antics" - tvore smislene priče, kolektivističko tekstopisanje skupine oduvijek nosi posljedice sklonosti kantautora Paula Banksa nasumičnom nizanju asocijacija. Dvanaest naslova albuma "This Mirror Weighs a Ton" stoga također oscilira između izvanrednih tekstova i proizvoljnih prizora koji katkad tvore željeni ugođaj neodređene prijetnje, a katkad su donekle smiješni. Banksov minimalistički bariton u uvodnom singlu - uz eterični prateći vokal njegove supruge, dizajnerice Juliet Seger - uz kulisu prozračnih sintesajzera šapuće o usponima i padovima samosvijesti. Preteško ogledalo samokritike isprva zlovoljno opisuje kao "naviku, sve je u redu, padam niz odvod kao gubitnik". Uz Segerine anđeoske uzdahe, težinu samosvijesti u refrenu prihvaća jer zbog nje "smjesta djelujemo", a čin spoznaje u društvu sve manje sklonom mišljenju komentira metaforom "sve su riječi nestale, no radiji u tvojoj glavi još uvijek govore o uzvišenom". Propulzivni art-rock singlovi "See Out Loud" i "Wings on Fire" uvjerljiviji su parnjaci paranoičnog art-rocka kojem je Interpol težio na svojim manje uspjelim albumima, a ugođajni nonsens stihova u "See Out Loud" donosi i dugoočekivanu vokalnu izvedbu gitarista Daniela Kesslera.
Ratovanje dronovima
Interpolovo zanimanje za boljke suvremenosti - skupina je u razgovorima s medijima navela da se dotiču umjetne inteligencije, ratovanja dronovima i karizmatskih vođa - pronalazimo u naslovima "Iron City", "Wounded Soldier" i "Ever the Actor." Dakako, i ove su teme obrađene svojstvenom aforističnom poezijom sazdanom od rasipanih aluzija. S govornim, minimalističkim vokalom naslijeđenim od uvodnog singla, Banks u "Iron Cityju" pomireno navodi da su mu "misli zaposjednute, a sjećanja nagrđena". Budući da smo "preduboko spavali", Interpol izglednu prevlast umjetne inteligencije sažima stihovima "ovaj će nas spori stroj rado izbaciti". Nalik melankoličnom basu i sveprisutnoj prijetnji nasilja u albumu Antics, "Wounded Soldier" elegantna je rasprava o medijalizaciji ratnog nasilja. Snimke smaknuća vojnika dronovima "nisu predstava, stvari tako stoje", a Banks, vidjevši nešto što ne može izbrisati iz uma, pjeva "sanjam nasilje, čujem roj milijuna krila koji me progoni, trčim kao da se nastojim ukopati". Orkestralna instrumentacija izvrsnog "Ever the Actor" donosi cinično čitanje suvremene politike. Nakon ponešto nonsensa, Banks se iskupljuje stihovima "tirani mrko zure, sada je gotovo, zastarjelo, ova me je laž trebala podupirati", pa u refrenu sarkastično domeće "osjećam se dobro, iskusan sam glumac, pokušavao sam ti reći, odgovor ti se neće svidjeti". Dok Wyattova produkcija Interpolov uobičajeni žanrovski asortiman pegla u discipliniranije instrumentale bliže elektronici, druga je polovica albuma tematski manje koherentna od prve. "So Rides the Reindeer" predstavlja zaboravljiv zastoj, a pjesme "Darling Thoughts" i "Bird and the Serpent" osuvremenjeni su uraci klasičnog Interpola, s poznatim sarkastičnim doskočicama na stvarnost. Interpol u "Darling Thoughts" stvarnost svodi na "prostrani podrum, gdje držimo sve kosti". A Banks u pjesmi "Bird and the Serpent" prije orkestralnog zaključka drsko izjavljuje da je "u redu nekoga ubiti šoubiznisu, sve dok posao ne donosiš doma".
Koketiranje s elektronskom glazbom, govornom poezijom i eteričnim pratećim vokalima koje je Interpolov osmi album tako izrazito izdvojilo od prethodnih, uz naslovni je singl najočitije na sablasnoj klavirskoj baladi "Enemy" i završnoj izjavi namjere, pjesmi "Sudden". Banks na "Enemyju" opet pjeva uz sopran svoje supruge, prvog ženskog vokala u Interpolovu opusu. "Enemy" se na albumu izdvaja kao portret burne veze dvaju fiktivnih ljubavnika ambivalentan prema društvenim zastranjenjima, jer stihovi "na koncu ću plesati na tvojem grobu" vode priznanju "to je moja neprijateljica, koju nikada neću ostaviti, to je moja neprijateljica, ne brini, nikada te neću ostaviti". Govorna poezija završne pjesme "Sudden" ujedno koristi pun potencijal Banksova baritona i instrumentacijom podsjeća na rani Radiohead, kao i na melankolični art-rock skupine The National. Banksov refren "ovo mi nije iznenadno, nastojao sam ne razmišljati o nekim stvarima, znao sam kako ću se osjećati" sažima Interpolov cinični, no i osviješteni stav spram suvremenosti. Dok međuigru glazbenog stvaralaštva i recepcije tog rada pretaču u višeglasno šaputanje "hajde, pokaži im, objasni im zašto, hajde, upoznaj ih, umri, zaplači", Banks Interpolovu dva desetljeća dugu karijeru umješno sažima strofom "znam da mijenjamo zvuk, znam da se i sada mijenjamo, no barem gledamo unaprijed". Sudeći prema Interpolovu osmom albumu, sve što je bilo potrebno da ovo baštinsko ime post-punk revivala oživi svoju glazbu jest volja da svoje suvremene teme osuvremene i eksperimentalnijim zvukom. Suočeni sa sve mračnijim svijetom nakon dvadeset godina karijere, shvatljivo je zašto su njujorški pankeri počeli zvučati kao The National.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....