Hoće li Boss opet postati vlasnik svojih starih pjesama

Darkness on the Edge of Town ” Brucea Springsteena, “Gambler” Kennyja Rogersa, “One Nation Under a Groove” Funkadelica - svi ti albumi, izdani 1978. godine, dosad su prodani u milijunima primjeraka i donijeli su desetke milijuna dolara svojim diskografskim kućama.

Povrat imovine

Zahvaljujući klauzuli u američkom Zakonu o autorskim pravima, na njima uskoro više neće zarađivati diskografi nego glazbenici, koji ovih mjeseci upućuju zahtjeve da im se “vrati vlasništvo” nad tim snimkama.

Sredinom 70-ih, naime, tijekom revizije Zakona, u njega je ugrađena stavka prema kojoj se glazbenicima, kao i svim drugim umjetnicima, omogućuje da, nakon 35 godina, dobiju kontrolu nad svojim pjesmama, pod uvjetem da se prijave dvije godine unaprijed. To se ne odnosi samo na izvođače, nego i na tekstopisce, a zahtjeve su već uputili Bob Dylan, Tom Petty, Bryan Adams, Loretta Lynn, Tom Waits ...

“Diskografska industrija na svim tim ljudima zaradila je nezamislive svote novca, daleko više nego što su dobili umjetnici. Ovo je pitanje pravde”, za New York Times izjavio je Don Henley, osnivač udruge koja se bavi pravima izvođača.

Analitičari smatraju kako bi za diskografiju, industriju čija je zarada danas prepolovljena, “prekid prava” mogao predstavljati još jedan financijski udarac. Pogotovo zato što im glavnina zarade dolazi od starijih snimki.

“Uvjereni smo da se taj prekid prava ne odnosi na većinu snimki”, kaže Steven Marks, savjetnik Recording Industry Association of America, lobističke grupe koja štiti interese diskografa. Oni će, pak, pokušati dokazati da upravo oni, a ne umjetnici, imaju pravo na trajno vlasništvo jer glazbene snimke nisu djelo izvođača, nego “unajmljenih radnika” - glazbenika koje su bili njihovi zaposlenici

Zdrav razum

Američki stručnjaci za autorska prava takve argumente ne smatraju uvjerljivima jer, poznato je, navodi New York Times, da su glazbenici sami plaćali snimanje, predujmom koji im se oduzimao od naknadne zarade, a nisu imali ni prava standardnih zaposlenika.

“Ovdje trebate upotrijebiti zdrav razum. Gdje rade? Plaćate li im doprinose, zadržavate li poreze s čekova? Ako stvari tako postavite, dosta je jasno da glazbenik iz 1970-ih i 1980-ih nije zaposlenik, nego samostalni djelatnik”, smatra June M. Besek, sa Sveučilišta Columbia. Svi se slažu u jednom, mogućnosti za nagodbu su minimalne, a odluku tko je u pravu donijet će sud.