Kad je objavljen kultni singl "Moja prva ljubav/Pogled u BB", redatelj Arsen Oremović imao je svega 15 godina. Album koji je slijedio singl imao je promociju u nekadašnjem SKUC-u. On ju i danas pamti do detalja.
- Sjećam se kako sam s prijateljem, današnjim filmskim kritičarem Jankom Heidlom bio u prvom redu i nismo znali je li nam zanimljiviji Rundek sa svojim scenskim programom ili Sacher sa svojim grimasama dok je tako strastveno pumpao taj svoj bas kao da na svijetu ne postoji ništa drugo. Općenito taj spoj glazbe i stihova koji su unosili neki nadrealni štih i zagrebački sleng bili su nešto što je formiralo naš glazbeni DNK do danas – kaže Oremović.
Baš ovih dana on je završio prvu fazu snimanja filma o Haustoru. Grupa je, za potrebe filma, ponovno ušla u studio, nakon 30 godina pauze.
- S Darkom Rundekom i Srđanom Sacherom počeo sam razgovarati još prije dvije godine o mogućem filmu o grupi Haustor i o njegovoj formi. Odmah sam shvatio da oni ne žive u prošlosti i da ideja o nekom klasičnom biografskom dokumentarcu ne samo da im nije zanimljiva, nego ih dapače i odbija, ali kako se radi o ljudima iza čijeg rada stoji velik sadržaj, umjetnički stav, cijela filozofija promatranja svijeta, odmah sam zaključio da bi iz tih smjerova trebale krenuti ideje za film – priča nam Oremović.
Objašnjava kako se neće raditi o klasičnom rockumentarcu.
- Kada razgovarate s njima shvatite, što možda i nije posve točno, ali takav dojam sam stekao, da su njih oblikovale puno više neke druge umjetnosti; scenska, književnost, stripovi. Možda i više od same glazbe. Ili je to što su primili od glazbe, barem u početku, toliko upakirano u njihov stil (Sacher bi vjerojatno rekao nesnalaženje u sviranju) da se iz toga razvio potpuno osebujan, vrlo raznolik i specifičan glazbeni idiom. I onda se, kako ni ja nisam želio raditi klasični rockumentarac, pojavila ideja da kroz priče o nekoliko njihovih pjesama vizualiziramo te svjetove koji su ih oblikovali – objašnjava redatelj.
Rundek i Sacher su u ponovnom studijskom okupljanju "izgledali kao da se nisu vidjeli tjedan ili dva dana, a ne tolike godine, pa i desetljeća".
- Odmah je uspostavljena kreativna energija i meni je kao fanu grupe primarno bio užitak prolaziti to s njima – iskreno će Oremović.
Snimanje filma, govori, još zapravo nije ni počelo. Snimljen je tek studijski dio, koji će, doduše, biti okosnica ovog dugog metra. Redatelj objašnjava zašto su se odlučili na takvu formu.
- Za svaki je dokumentarni film dobro ako može pratiti neki aktualni proces koji se odvija pred kamerama. Kako se Haustor raspao pred više od trideset godina, takvog aktualnog procesa nije bilo, ali se ponovno pokrenula ideja objavljivanja live snimke s koncerta Zagreb gori! sa Šalate 1996. godine. To je bio zadnji zajednički koncert benda s kojeg je potekla njihova vjerojatno najbolja snimka; set lista je pravi best of, a pjesme su odsvirane izuzetno moćno i jako. I naš je plan bio da izaberemo nekoliko pjesama s tog albuma i da se kroz proces remiksiranja albuma ispričaju određene priče. Na žalost, zbog nerazriješenih pitanja oko vlasništva te snimke ona svako malo dođe u prvi plan pa opet padne, ali se pojavilo još nešto bolje. Croatia Records je odlučila objaviti vinilno reizdanje albuma "Treći svijet" za kojeg je bend, što se malo zna, snimio i instrumentalnu dub verziju naslovne pjesme. No, ona je u originalno vrijeme izdavanja izbačena s albuma i otada je ostala u arhivi Jugotona i sada je pala ideja da se pjesmu objavi kao svojevrsni bonus track, međutim kako su Sacher i Rundek zaključili da im je ta verzija praznjikava u dijelovima, odlučili su dosnimiti nove instrumente, pa i cijeli novi Rundekov vokal. Tako nastaje Treći svijet Dub 2022 koji treba očekivati negdje na jesen kao prateći singl s pripadajućim videospotom – najavljuje.
Zanimljivo je, govori, da je taj slavni "Treći svijet" često proglašavan najboljim albumom benda i jednim od najboljih ex-YU pop rock albuma svih vremena, nikada nije doživio da s njega bude skinut neki singl ili spot.
- Mislim da će ovo biti nadoknađivanje velike nepravde prema tom albumu koji je u vrijeme izdavanja dočekan dosta maćehinski, ali je s vremenom zauzeo mjesto koje mu pripada – kaže Oremović.
Daljnje snimanje će ovisiti o planovima i potencijalnim daljnjim aktivnostima benda, te njihovoj otvorenosti za to da i sami postanu autori određenih segmenata filma.
- Film je zamišljen kao poetske vizualizacije okoline i vanjskih utjecaja koje su nadahnjivale članove benda da postanu to što jesu. Naravno, bit će tu i intervjua s njima koji će nas voditi kroz te vizualizacije, ali ne na klasično narativan način, kao i određenih "making of" situacija sa snimanja nove verzije "Trećeg svijeta" i ako se zalomi neka novija pjesma za što postoji velika šansa – smatra.
On otvoreno iskazuje da je veliki Rundekov i Sacherov fan. Zbog toga ga je primarno zanimao njihov stvaralački proces.
- A što tu reći? Oduvijek sam se želio naći u blizini takvih majstora kad nešto rade. Dugo sam i sam svirao, ali to je bilo nešto drugo u odnosu na ovakve likove koji se nađu u jednom trenutku, malo popričaju o nekoj ideji i već u sljedećem koraku nastaje glazba koja ulazi u povijest. Rundek i Sacher su dvije potpuno osebujne ličnosti, koliko slične toliko različite, ali ne treba tu zaboraviti ni druge članove jer bez bilo kojeg od njih to ne bi više bio isti bend: Gulićevi bubnjarski ritmovi koji se tako precizno sljubljuju sa Sacherovim punomasnim basom i njih dvojica su na jednoj strani dok su svi drugi na drugoj, gitare Zorana Zajeca-Zexe koje su svijet za sebe i kao da pripadaju nekim drugim pjesmama, a onda na to još dolaze potpuno neobuzdani saksofoni i klavijature Damira Price – Caprija – priča redatelj.
Zna li se, barem okvirno, kada bismo film mogli i gledati?
- To je još na dosta dugom štapu. Mislim da bi sve do ZagrebDoxa 2024., za 30-godišnjicu objavljivanja "Trećeg svijeta", bilo pristojno i objektivno vrijeme za to – kaže.
U međuvremenu je on okupiran skorom premijerom svojeg filma "Glava velike ribe".
- Riješimo li neke dileme oko termina prikazivanja, film će biti premijerno prikazan na festivalu u Puli, a potom selimo i na motovunsko brdo kao jedini hrvatski film odabran za program konkurencije i sada mi je u središtu interesa približiti taj film što širem krugu ljudi – kaže.
Opisao bi taj film kao neku vrstu "poetskog realizma".
- Način snimanja je bio gotovo dokumentaristički, svaka je scena snimljena praktično u jednom kadru, ali opet je to sve skupa pomalo stilizirana fikcija o ovoj našoj tranziciji koja nas progoni već treće desetljeće i nikako da završi – kazuje.
Film je, inače, nastao prema istoimenom romanu Ognjena Sviličića.
- Film se drži osnovnog zapleta: frustrirani taksist Andrija, kojeg tumači Nikša Butijer, prodaje seosku obiteljsku kuću u kojoj je nakon smrti roditelja ostao živjeti njegov brat, ratni veteran Traktor (Neven Aljinović-Tot) ne bi li tim novcem pokrenuo novi posao. I tako on dovodi brata u Zagreb da živi s njim i njegovom suprugom Vesnom (Lana Barić), što još više uzdrma njihov ionako ne baš skladan brak. U mom filmu stvari se malo drukčije razvijaju, a i više sam u prvi plan gurnuo odnos supružnika, odnosno sada proširenije obitelji koja nema ništa zajedničko osim zajedničkih objeda, gledanja utakmica hrvatske reprezentacije itd. To je neka vrsta "prizora iz bračnog života" na ovaj naš tranzicijski način u kojem su još itekako prisutni odjeci rata, korupcije, tradicionalnog odgoja koji drži ljude u braku kao u tamnicama. Općenito, to je ljudskog nesnalaženje u svijetu u kojem žive, pri čemu je ženski lik Vesne još jedino koliko toliko normalan i empatičan. Mislim da je u tome njegova najveća vrlina, posebno kroz glumu bračnog para Nikše i Lane koji su dočarali taj brak s puno grča u želucu, ali i humora – priča redatelj.
A, što je sljedeće?
- Na 15. obljetnicu velike kornatske nesreće 30. kolovoza HRT će prikazati dugometražni dokumentarni film "Kornatska nesreća: Potraga za istinom", posebno izdanje treće sezone TV serije "Nesreća" koja je planirana najesen. Mislim da će taj film konačno donijeti mnoge odgovore na pitanja i rasvijetlili neke prijeporne situacije o toj strašnoj tragediji jer smo razgovarali s nizom stručnjaka izravno uključenih u slučaj, a otvorena nam je i potpuna sudska dokumentacija, uključujući i spise koji su za vrijeme suđenja imali oznaku stroge tajne. Ne očekujem da će film prekinuti sve teorije zavjere koje kolaju o tom slučaju, ali vjerujem da će se vidjeti da je rađen pošteno i predano i bez najmanjih trunki senzacionalizma. Takav je slučaj i sa svim drugim epizodama serijala "Nesreća" iz čije treće sezone mogu s posebnim ponosom najaviti i dvije epizode o povijesti potresa u Hrvatskoj, od ovih aktualnih, pa do kataklizmičkog potresa u Dubrovniku 1667. godine – najavljuje aktivni redatelj.