Harmonija za maštanja

Povijest nekih pjesama gdjekad zvuči kao Borghesova priča. “Goodnight Irene” tridesetih godina prošlog stoljeća na magnetofonsku je vrpcu prvi snimio etnomuzikolog John Lomax u kaznionici u Angoli, država Louisiana, u izvedbi osuđenog ubojice Huddieja Leadbellyja Ledbettera. Ovoj činjenici imamo zahvaliti da se autorstvo često pripisuje Leadbellyju, premda je on skromno priznao da je pjesmu čuo od svoga ujaka. Ustvari ju je 1886. napisao danas potpuno zaboravljeni Gussie Lord Davis. Kako bilo, Lomaxova je snimka gotovo dvadeset godina skupljala prašinu u Kongresnoj knjižnici, dok je 1950. nije snimio folk trio The Waevers, a nakon njih valjda svi koji su ikada ušli u studio, sve što stane između Franka Sinatre na jednom i Meat Puppetsa na drugom kraju.

Cooderova verzija...