MALI SMO ZNALI PO DIVNOJ GLAZBI

Glazbenici još uvijek nisu gitare zamijenili kalašnjikovima

Posljednjih desetak godina Mali je u medijima bio najspominjaniji zbog plejade vrhunskih glazbenika koji su se u Africi, ali i diljem Zapada nametnuli kao kvalitativna špica onoga što i dalje nazivamo world music scenom. Posljednjih tjedana, nažalost, prekrasnu malijsku glazbu zasjenili su sukobi između Tuarega, ovaj put potpomognutih islamističkim skupinama, navodno povezanih i s Al-Qaedom, koje su se nakon pada Gadafija “prelile” iz Libije i vlasti koncentriranih na jugu Malija. Pobune Tuarega, berberskih nomada sa sjevera Malija koji čine manjinu u toj zapadnoafričkoj državi, nisu od jučer. U njoj su svojedobno s kalašnjikovima sudjelovali i pripadnici najpoznatijeg malijskog glazbenog sastava Tinariwen koji su u nekoliko navrata koncertima oduševili i hrvatsku publiku.

Složena matrica

Krhko primirje koje su intervencijom uspjele uspostaviti francuske trupe u nekadašnjoj svojoj koloniji, nekima će izgledati kao još jedno postkolonijalno uplitanje Zapada u još jednu afričku državu . Ipak, geopolitička slika sukoba u Maliju, površinom dva puta većem od Teksasa, kompliciranija je od takve “matrice”. Hoće li najnoviji sukob u Maliju završiti podjelom na dvije države, kao što je nedavno podijeljen Sudan, ili nam slijedi “war on terror” prizma, ostaje vidjeti. Optimisti se nadaju kako bi se tenzije između bogatijeg juga i siromašnijeg sjevera Malija, odnosno između crnačke većine i arapsko-berberskih manjina ipak mogle splasnuti.

Ono što je u tom sukobu za sada ohrabrujuće je da su glazbenici - nakon što su islamističke trupe u Timbuktuu zapalile knjižnicu sa 2000 godina starim spisima, razrušile sufijske grobnice u džamiji iz 15. stoljeća i pokušale zabraniti glazbu - odlučili glazbom i stihovima nadjačati oružje. Bez ozbira na nacionalnu i plemensku pripadnost, na poziv Fatoumata Diaware koja je kritiku i publiku pridobila debijem “Fatou” (2011.), oformili su ad hoc supergprupu Voices United For Mali i snimili pjesmu “Mali-ko” (“Mir”) u kojoj se pitaju: “ Što se to događa u Maliju? Želimo li doista poubijati jedni druge? Želimo li doista izdati jedni druge? Hoćemo li dopustiti da nas podijele?”. Hm, “balkanskim plemenima” ovo bi trebalo zvučati poznato.

Supergrupa za Mali

Uz Fatoumatu, koja je na press konferecniji u povodu objavljivanja spomenute pjesme istaknula kako narod Malija “gleda u svoje glazbenike jer je glazba u Maliju oduvijek bila snažna i produhovljena”, zapjevali su i zasvirali proslavljeni malijski glazbenici Oumou Sangare, Amadou & Mariam, Toumani Diabate, Vieux Farka Toure, Bassekou Kouyate i drugi. Koncem siječnja u londonskom Barbicanu koncertnu “mirovnu misiju” poduzeli su spomenuti Bassekou Kouyate, tuareški desert-rock bend Tamikrest koji smo imali prigodu gledati na INmusicu i najbolja malijska kantautorica Rokia Traore. Potonju smo također imali prigodu uživo vidjeti na INmusicu prije nekoliko godina, a Michael Eavis, kako bi dodatno upozorio na moguće tragične posljedice sukoba u Maliju, već ju je “bezecirao” da nastupom u lipnju otvori festival Glastonbury.

Hvalospjevi kolega

U povodu sukoba u Maliju, cijeli niz uglednih britanskih, afričkih i američkih glazbenika u rasponu od Roberta del Naje iz Massive Attacka i Johnnyja Marra (ex-The Smiths), preko John Paul Jonesa (ex-Led Zeppelin), do Femija Kutija i Baabe Maala u Guardianu je sipao hvalospjeve na konto malijskih glazbenika. Premda najveći dio malijskih glazbenika veći dio godine provodi u Francuskoj, Velikoj Britaniji ili na turnejama, mnogi se pribojavaju što će se dogoditi s Malijem i s malijskim glazbenicima, a time i izuzetno bogatom i lijepom glazbom, poteklom iz raznolikih etničkih tradicija.

Mnogi su zbog malijske glazbe, još od vremena pokojnog Ali Farka Tourea, veterana Salifa Keita, Grammyjem ovjenčane Oumou Sangare pa sve do novijih albuma Amadou & Mariam, Tinariwena, Tamikresta, Rokije Traore, Boubacara Traorea, prerano preminuloga Lobija Traorea, Fatoumate Diaware i niza drugih - zavoljeli tu zemlju čijim narodima iznova prijete rat. Ostaje nada da će sukobi minuti, a malijska glazba - etnomuzikološki gledano, bitan predak bluesa i rocka o čemu neposredno svjedoče radovi Ali Farka Tourea, Tinariwena i drugih - nadživjeti nedaće zemlje iz koje je potekla.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
01. studeni 2024 04:32