FOTO Zaz u Zagrebu: Djeca su zažarenih očiju ‘Je veux’ iz sveg grla otpjevala od početka do kraja

Možda je jedan enorman radijski hit, “Je veux”, bio dovoljan da se rasproda zagrebački Dom sportova, no bilo bi preopasno pa i bezobrazno cijeli koncert graditi oko samo jedne pjesme koju su neodoljivo slatka pučkoškolska djeca zažarenih i zacakljenih očiju otpjevala iz sveg grla od početka do kraja.

Zaz nije napravila tu pogrešku, ima ona u svom portfelju još nekoliko podjednako simpatičnih skladbi na raskrižju gipsy swinga, šansone, jazza i bluesa i dok se uz akustične instrumente držala te forme, sve je manje-više bilo u redu. Naime, šarm njezine pojave i erotičnost njezina napuklog glasa uz scensku vrckavost dovoljno su moćno oružje da zadrže pozornost ne samo fanova nego i iole objektivnog slušatelja.

Problem ipak nastaje, a to se najviše osjetilo u srednjem dijelu koncerta, kad Zaz uz bend s električnim instrumentima upadne u ne baš dojmljivu kolotečinu srednjostrujaškog europopa, da ne kažemo eurosongovski repertoar. U tim trenucima Zaz se doimala tek poput europskog pop-fenomena koja je francuski jezik iz potencijalne mane pretvorila u svoju najveću prednost, ali ne i kao izražajna pjevačica kojoj bi se svi trebali klanjati.

No, kad se sve zbroji i oduzme, nakon zagrebačkog koncerta Zaz ipak valja poželjeti da uz njezine pjesme publika pleše, pogotovo ona mlađa, dulje od jednog ljeta.