Fleet Foxes: Na ljudima je, a ne na pjesmama, da mijenjaju svijet. Pjesme samo mogu artikulirati ideje

ZAGREB - Fleet Foxes karijeru su započeli kao sastav zanesenjaka, opijenih glazbom Boba Dylana, Joan Baez, CSN&Y, Simona&Garfunkela, Fairport Conventiona, The Banda, Beach Boysa, The Incredible String Banda te Willa Oldhama, Smoga, Wilca, Iron&Wine i My Morning Jacketa.

Bili su svježi, osobeni i različiti od gotovo svega čime nas je popularna glazba 2008. zasula, a njihov istoimeni prvijenac osvojio najviša mjesta na godišnjim listama najboljih albuma. Ako to i nije bilo iznenađenje, onda je dosezanje platinaste naklade u Britaniji te gotovo milijun prodanih primjeraka u svijetu doista bilo za rubriku “vjerovali ili ne” jer malo tko bi se usudio prognozirati takav razvoj događaja za jedan vrlo tih i miran folk-rock bend.

Ovogodišnji “Helplessness Blues” proširio je glazbeni spektar Fleet Foxesa, posebice kroz sjevernoafričke glazbene motive u pjesmama “Bedouin Dress” i “Sim Sala Blim” kakvih se ne bi posramili ni Paul Simon ili Page&Plant.

Iskustvo Seattlea

Uoči dolaska Fleet Foxesa, najboljeg i najvažnijeg folk-rock sastava 21. stoljeća, u zagrebačku Tvornicu kulture, klavijaturist Casey Wescott e-mailom nam je odgovorio na pitanja.

Fleet Foxes su za “standarde” Seattlea, iz kojeg su potekli bučni bendovi poput Sonicsa, Mudhoneya, Nirvane, Soundgardena i Pearl Jama, vrlo tih sastav. Koliko vas je opterećivala slavna prošlost Seattlea?

- Ljudi poput mene koji su odrasli u Seattleu uživali su dobrobit od spomenutih bendova jer su zbog njih neki drugi ljudi našli razloga otvarati rock klubove, organizirati nastupe po kućama i graditi tonske studije po gradu. Od mladih sam dana imao priliku susretati i upoznavati ljude iz drugih bendova, nastupati i učiti o procesu snimanja. Krist Novoselic iz Nirvane bio mi je susjed, a još sam kao klinac snimao u studiju Stonea Gossarda iz Pearl Jama, pa mi je sviranje u bendu gotovo urođeno.

Tehnologija u pelenama

Je li glazba Fleet Foxesa, uvelike svirana na akustičnim instrumentima, opozicija digitalnom svijetu kojim smo okruženi?

- Ne treba imati predrasuda prema instrumentima, no akustični instrumenti često jesu pragmatičan i efikasan način za rješavanje glazbenih problema. Elektronska glazba i njezini alati još su u infantilnoj fazi razvoja.

Čembala i klaviri bili su dorađivani stotinama godina i po mom mišljenju većina komercijalnog glazbenog softvera ne može dosegnuti glazbene parametre akustičnih instrumenata. Stanje tehnologije zahtijeva mnogo teškog rada da bi se dosegnula spektralna kompleksnost akustičnih instrumenata. Naravno, ja ne odbacujem mogućnosti koje tehnologija nudi kad su posrijedi glazba i kreativnost.

Primjerice, kao programer softvera napisao sam kompjuterske algoritme kojima su generirane harmonije u finalu pjesme “Helplessness Blues”. Premda su te harmonije otpjevali ljudi, note su proizvod uzorka koji sam programirao.

Politički angažman

Je li opet došlo vrijeme da glazbenici postanu socijalno i politički svjesniji i aktivniji? Ljudi možda ne mogu promijeniti svijet, ali mogu susjedstvo. Ipak, najpolitičkije albume ove i prošle godine objavili su Neil Young, Loudon Wainwright III, Ry Cooder - sve starija gospoda. Gdje su mladi?

- Glazba, neovisno o poruci, može omogućiti solidarnost koju politika nije kadra pružiti. Osobno, ja sam skeptičan prema tome da naši današnji problemi mogu biti riješeni konvencionalnim sredstvima koje nude politika ili rat. Trenutno, čini mi se kako je tehnologija ta koja stvara najviše mogućnosti za društvene promjene. Kako god, pjesme i stihovi, politički ili ne, imaju velik utjecaj na mene, moja razmišljanja i moje djelovanje. No, reducirati slobodu glazbe i stihova samo na politiku čini mi se nepotrebnim. Doduše, o tom pitanju često mijenjam mišljenje.

Vjerujete li da neke pjesme mogu promijeniti neke ljude, a time i svijet? Ako se to dogodilo u 60-ima s Dylanom, Beatlesima i drugim najvažnijim protagonistima te dekade, i u 70-ima s The Clashom, Sex Pistolsima i punkom, može li se tako nešto dogoditi i danas?

- Siguran sam da svi u bendu imamo razna mišljenja o tome, ali rekao bih kako je odgovornost ljudi, a ne pjesama da mijenjaju svijet. U tako uvezanom svijetu u kakvome živimo teško je kristalizirati dosljedne političke izjave i naputke kroz pjesme. Ipak, pjesme jesu sposobne artikulirati nečije osobne ideje koje onda mogu rezonirati u drugim ljudima i posljedično omogućiti solidarnost i promjene koje nam politika ne pruža.